Prof. dr. sc. Ibrahim Mujić: Gradski med može imati bogatiju teksturu i...

Prof. dr. sc. Ibrahim Mujić: Gradski med može imati bogatiju teksturu i okus nego ruralni!

SHARE

Pčelarstvo je rentabilno zbog pristupačne cijene opreme, koja, ukoliko se dobro čuva, može trajati i do 50 godina. Pčelarstvom se može baviti svaki čovjek bez obzira na spol ili godine starosti i jedini problem je što pčele mogu ubosti, a ubod na svakoga djeluje drugačije. Pčelarstvo se može okarakterizirati i kao sportska disciplina, jer kod pčelara razvija takmičarski duh.

Prof. Ibrahim Mujić rođen je 27. septembra 1951. godine u Velikoj Kladuši gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Godine 1974. je diplomirao Agronomskom fakultetu u Zagrebu i odmah nakon toga dobio zaposlenje u “Agrokomercu” u Velikoj Kladuši kao teh¬nolog u projektiranju i izgradnji. Poslije toga je uslijedio postidplomski studij, pa specijalizacije širom svijeta, doktorski rad je obranio 1986. na Odsjeku za prehrambene tehnologije Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu. Do 2007. godine je radio kao direktor Instituta Agrokomerc.

Zadnjih godina živi u Rijeci, gdje radi kao profesor viosoke škole na riječkom Univerzitetu, a kao redovni profesor radi i na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Bihaću. Rezultate svojih istraživanja izlagao je na svjetskim i europskim kongresima, a kao rezultat naučne stručne aktivnosti objavio je 82 naučna rada i 69 stručnih. Voditelj je brojnih domaćih (nacionalnih) i međunarodnih projekata, mentor broj¬nih diplomskih, magistarskih i doktorskih radova, recenzent stručnih i naučnih radova…

„U cilju naučnog i stručnog usavršavanja boravio sam u 118 zemalja svijeta i posje¬tio preko 1480 različitih pogona prehrambene industrije. Autor sam nekoliko univerzitetskih učenika, a jedan od njih je i najnovija knjige “Prerada meda i drugih pčelinjih proizvoda”. U nju sam utkao znanje koje sam sticao širom svijeta i kroz praktičnu primjenu – objašnjava prof Mujić.

Prof. Mijuć govori kako je pčelarstvo specifična grana ljudske djelatnosti. Kao takva, na našim područjima vidiljiv je, kaže, nedostatak cjelovite obrade pčelarstva u knjigama koji bi u potpunosti dao pregled prerade meda i svih drugih pčelinjih proizvoda. Navodi kako postoji dosta literature o sakupljanju meda i općenito o ostalim pčelinjim proizvodima, ali o njihovoj savremenoj preradi i upotrebi veoma malo.

Objkavio je knjigu “Prerada meda i drugih pčelinjih proizvoda”, koju zajedno sa njim potpisuju kao saradnici Vildana Alibabić i Dajana Travljanin. Na preko 300 stranica autori obrađuje različite teme koje itekako mogu koristiti i pčelarima ali i običnim građanima.

Donosimo neke zanimljivosti o pčelama i medu iz knjige “Prerada meda i drugih pčelinjih proizvoda” autora

Kako pčele rade med?

Med nastaje od nektara – vodenaste slatke tekućine koja se nalazi u cvjetnim dijelovima biljaka koji se oprašuju. Pčela radilica može nositi nektar u količini od polovice težine svoga tijela i odnijeti ga u košnicu u svom mednom mjehuru, a tokom putovanja dodaje mu enzime koji počinju mijenjati hemijska svojstva nektara, od složenih do jednostavnih šećera.

Na povratku u košnicu ona probavlja nektar i prenosi ga pčeli radilici koja nastavlja razgrađivati šećer stavljajući kap na svoje rilo, žvačući ga i izlažući zraku. Jednu kap nektara može žvakati i do 20 minuta.

Tokom tog procesa djeluju enzimi i smanjuje se sadržaj vode u nektaru. Pčela zatim vješa nastalu kap u ćeliju te ponavlja postupak s drugom kapi, a potom nastavlja tako dok ne napuni ćeliju. Da bi još smanjila sadržaj vode, pčela radilica svojim krilima kao lepezom potiče kruženje zraka oko saća. Taj se postupak odvija sve dok se sadržaj vode ne smanji na oko 19 % kada nastaje gusta, slatka tvar koju zovemo med.

Kad pčele budu zadovoljne s pravom količinom vode, one začepe ćeliju tankim slojem svježeg voska i tako čuvaju med za buduću upotrebu.

Okvir svježe začepljenog mednog saća veličanstveno izgleda i izuzetno je cijenjen. Ponekad se mogu naći u prodaji cijeli okviri, a na izložbama meda ocjenjuje se njihova čistoća i kvaliteta. Tokom godine zajednici je potrebno najmanje 120 kg da bi funkcionirala. Najpoznatiji pčelinji proizvodi su med i vosak, potom pelud, propolis, matična mliječ, pčelinji otrov, kraljice, larve i
same pčele (njihova prodaja).

Brojni proizvodi mogu se koristiti u osnovnom, neprerađenom obliku, u prerađenom obliku, a mogu se upotrijebiti kao bitni sastojci nekog drugog proizvoda. Zbog svojih visoko hranjivih vrijednosti i pozitivnih učinaka na zdravlje, pčelinji proizvodi izrazito su na cijeni, ponekad zbog gotovo mistične reputacije povećavaju vrijednost proizvoda u kojima su sastavni dijelovi.

Pčelinji proizvodi su u širokoj upotrebi u razvijenim zemljama, kao i zemljama u razvoju. Dok se u razvijenim zemljama koristila i koristi široka paleta proizvoda od pčela, u nerazvijenim zemljama pčelarenje je usmjereno uglavnom na proizvodnju meda, bez posebnog značaja pčelinjih proizvoda (voska, matične mliječi, otrova). To se najčešće događa zbog nedovoljnog znanja ili nemogućnosti plasiranja proizvoda na tržište. Kao izvor informacija pojavljuju se samoproglašeni stručnjaci i/ili literatura nerazumljiva i nepraktična lokalnom stanovništvu (naročito znanstvena).

Često se događalo da stručnjaci iz Europe organiziraju edukativne radionice u ruralnim krajevima Afrike, želeći unaprijediti njihovo pčelarstvo. Međutim, zbog neprilagođavanja socioekonomskim uvjetima lokalne zajednice te nepoznavanja biologije afričkih pčela, njihovi su poduhvati bili osuđeni na propast.

U drugim dijelovima svijeta, posebice u razvijenim zemljama, upotreba primarnih proizvoda pčela kao što su propolis, matična mliječ i pčelinji otrov povećala se, a naročito kada je riječ o primjeni u kozmetičkim preparatima. To je utjecalo i na razvoj interesa za medicinsku upotrebu pčelinjih proizvoda i pokrenute su mnogobrojne studije o njihovoj učinkovitosti na zdravlje čovjeka.

Pčelarstvo je rentabilno zbog pristupačne cijene opreme, koja, ukoliko se dobro čuva, može trajati i do 50 godina. Pčelarstvom se može baviti svaki čovjek bez obzira na spol ili godine starosti i jedini problem je što pčele mogu ubosti, a ubod na svakoga djeluje drugačije. Pčelarstvo se može okarakterizirati i kao sportska disciplina, jer kod pčelara razvija takmičarski duh.

Svojstva meda

Čudesna svojstva meda kao hrane i lijeka, naročiti i izvanredan slatki okus, nekvarljivost, laka probavljivost, brzo osvježavajuće djelovanje na ljudski organizam, učinili su med najprivlačnijom, najdragocjenijom i najcjenjenijom namirnicom i proizvodom širokog spektra i raznovrsne upotrebe još od vrlo daleke prošlosti do danas. U svim starim civilizacijama, egipatskoj, kineskoj, asirskoj, babilonskoj, arapskoj i drugima, pa čak i u pretpovijesnom razdoblju, čovjek je tražio pčele i pokušavao se domoći njihovih proizvoda. Opravdano mu se još u tim starim vremenima pripisivala i druga izvanredna svojstva: uljepšavajuća, balzamirajuća itd.

U prošlosti med je bio jedino sladilo koje su ljudi poznavali. Razvojem poljoprivrede, prije svega uzgoja šećerne trske, a kasnije i šećerne repe, med gubi na značaju kao sladilo u ljudskoj prehrani, no ne zadugo s obzirom na saznanje kako konzumni šećer ne može zamijeniti sve prednosti meda. Ima mnoštvo primjera koji govore o tome koliko je čovjek u prošlosti cijenio pčelu i njene proizvode.

Koliko je pčela bila i ostala važna za čovjeka, može se vidjeti po broju napisanih stručnih radova, knjiga o pčeli, brošura. Još u stara vremena pčelari su uzgajali pčele u primitivnim košnicama. Med je imao visoku cijenu jer je bio rijedak proizvod koji se koristio za zaslađivanje. Pčele su uzgajali samo povlašteni stanovnici. Najstariji crtež vezan za proizvodnju meda, odnosno njegovo prikupljanje, datira iz 7000. godine p.n.e., pronađen je u špilji Cuevas de la Arana kod Bicorpa u Španjolskoj, a prikazuje uzimanje meda visoko na drvetu. Prikazana su dva čovjeka, od kojih se jedan približio pčelinjoj košnici, a u ruci drži predmet koji se dimi.

Sličan, jednostavan način pronalaženja meda, i danas postoji u dijelovima Južne Amerike, Afrike i Australije. Da bi otkrili stanište pčela u šupljim stablima ili stijenama, domoroci pune usta medom i njime poprskaju prvu pčelu na koju naiđu. Tako uhvaćenoj pčeli za nožicu privežu vrlo tanku nit i kada se pčela osuši i poleti, trčeći za njom dođu do njenog staništa u stablu ili stijeni, dakle, do meda.

Kasnije, konstruirane su košnice; prvu s pokretnim saćem konstruirao je Petar Prokopovič, amerikanac Langstroth konstruirao je 1951. godine prvu košnicu sa pokretnom podnjačom i duplim zidovima, a redizajnirao ju je Root, tako se ona danas zove Langstrot – Rutova (LR) košnica i još uvijek se koristi. Hrouška je osmislio vrcaljku u kojoj se centrifugira med, a 1865. godine u Francuskoj je Abb Collin izradio matičnu rešetku. Nakon svih tih otkrića i pronalazaka ubrzano se razvijala tehnologija pčelarenja.

Nobelovac Karl von Frisch istraživao je, opisao i objasnio „pčelinji ples“ kao način sporazumijevanja pčela. Plešući, pčela sakupljačica na saću prenosi informacije ostalim pčelama svoje zajednice o mirisu cvijeća, smjeru i udaljenosti izvora hrane. Primjerice, kad pleše male kružiće to znači da je nektar na udaljenosti od 10 metara, a kad energično vibrira ili radi cik-cak pokrete to znači da je nektar onečišćen.

O pčelinjoj paši

Pčele koriste vrlo malo energije za let, otprilike troše 0.5 mg meda za 1 km leta. Sabirni let može trajati 45 minuta i za to vrijeme pčela može obići 100 cvjetnih glava koje će joj dati 50 mg nektara, oko polovice težine njezina tijela. Ako joj uspije izvesti deset izleta dnevno, u košnicu će donijeti 0.5 g nektara. Ako to isto učini svaka od 10.000 pčela skupljačica, u jednom danu može obići oko 10 milijuna cvjetnih glava (to, naravno, ne znači 10 milijuna cvjetova, jedan cvijet mogu obići više puta) i pčele će se vratiti u košnicu s 5 kg nektara. Nakon prerade dobije se 1.25 kg meda.

To se ne događa svaki dan, ali kad su vremenski uvijeti pogodni za skupljannje nektara, pčele doista marljivo rade. Procjenjuje se očekivanost između 9 i 18 kg meda iz jedne košnice u prvoj godini pčelarenja.

Gradovi su prepuni nektara kojim se pčele mogu gostiti, s velikom raznolikošću cvijeća i biljaka koje mogu posjetiti, a gradski med je često ukusniji od drugih vrsta. Gradske pčele uživaju u bioraznolikosti biljaka i cvijeća u vrtovima, parkovima, željezničkim nasipima, često mogu proizvesti med bogatije teksture i okusa nego one u ruralnim područjima. Drvoredi limete omeđuju mnoge gradske ulice, stoga ne iznenađuje blagi okus citrusa kasnoljetnoga meda iz gradskih košnica.

Bogat urod bazge početkom ljeta, nakon vrlo vlažnog proljeća, još je neobičnija pojava. Pčele se okreću bazgi samo iz očaja, no med je izvrstan, s blagim, mirisnim bukeom, jedina utjeha za obilnu kišu!

Kad se dobiva med?

Kad će med biti spreman za branje prvenstveno ovisi o vrsti i obilju cvijeća, usjeva i drveća u radijusu od 5 km oko košnica. No, vrijeme ispaše ovisi o brojnim faktorima, među kojima su najvažnije vremenske prilike. Ako je zajednica jaka može se dogoditi da jedno ili dva medišta budu puna sredinom ljeta. Može se imati i kasna berba krajem ljeta.

Prinos i svojstva meda u svakoj košnici su različiti. Čak i dvije košnice koje stoje jedna pored druge stvaraju različite količine meda u različito vrijeme, a vrlo je teško predvidjeti kakav će okus imati med ukoliko košnice nisu smještene uz točno određeni izvor nektara. Primjerice, nektar uljane repice pčele obožavaju, međutim, njegov nedostatak je brza kristalizacija, a pčele ga teško jedu. Med uljane repice, ako se izvadi unutar nekoliko dana i vrca prije kristalizacije u okviru, postići će bolja svojstva.

Za razliku od kušanja vina, ne postoje tečajevi za kušanje meda, no ipak možete uživati u izazovu što ga nudi pokušaj razlikovanja nijansi i istančanih okusa vašega višecvjetnog meda. (bhpčelar/A.H.)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY