Snježana Rašević, Mrkovići kod Sarajeva: Za ženu je bolje da se bavi...

Snježana Rašević, Mrkovići kod Sarajeva: Za ženu je bolje da se bavi pčelarstvom, nego da radi u fabrici za 300 KM 

SHARE

U pčelarstvo zagazila prije petnaestak godina. Počela sa osam društava, a koje je dobila kao donaciju. Vrca livadu i redovno sve proda na kućnom pragu 

U našoj zemlji, a i šire, u pčelarskim porodicama obično je muž taj koji vodi glavnu riječ u pčelinjaku, a žena je ispomoć i, često će muževi reći, „desna ruka“. Ali, ne i u slučaju Snježane Rašević. Ona je ta koja je glava pčelinjaka, a muž je ispomoć.

U sarajevskom naselju Mrkovići, nalazi se porodično imanje Raševića. U složnoj zajednici tu žive baka, deda, sin, snaha i unučad. Vrijedni su poljoprivrednici – posjeduju krave, ovce, ali i pčele. Oko pčela vodi brigu snaha Snježana. Veli, ponosna je žena u pčelarskom odijelu već više od deset godina.

“Općina Centar, u saradnji sa jednom japanskom nevladinom organizacijom, negdje oko 2000. godine je organizovala kurs za pčelare početnike. S obzirom da je moj otac Miloš do rata bio pčelar i s obzirom da sam i sama željela zapčelariti, bez razmišljanja sam se prijavila na kurs – vratila se na početak svoje pčelarske priče Snježana, te brzo dodala:

“Bila sam ozbiljan “kandidat” za pčelara. Od Japanaca tako dobih osam košnica sa pčelama. Smjestila sam ih pored kuće u Mrkovićima i otpočela svoju mednu avanturu.
Snježana će ponosno reći kako se od svih polaznika kursa iz Mrkovića, jedina ona danas bavi pčelarstvom. Posjeduje pčelinjak od 75 društava koja, kako kaže, do juna borave u Mrkovićima, a poslije putuju prema Kalinoviku.

„U Mrkovićima je dosta sušno tlo, pa i ne bude nešto meda za vrcanje. Možda malo bagrema, ali ništa značajno. Zato u Kalinoviku uvijek dobijem dosta livade. Zadovoljna sam – priča Snježana, te dodaje:

“Položaj našeg imanja je idealan, tako da sav med uspijemo prodati – prolaznicima, planinarima, izletnicima… Domaće je uvijek traženo i na cijeni.
Snježana će reći kako brigu o pčelama (pregledi, tretiranja protiv bolesti, i sl.), uglavnom vodi sama. Suprug Obren i djeca Danka i Milan, ispomoć su kad se med treba vrcati. Veli kako ju pčelarstvo ispunjava, ali i ističe kako je to “zlatno” zanimanje za ženu.

“Više žena bi se trebalo baviti pčelarstvom. Jer, za jednu ženu je bolje da radi u svom pčelinjaku, nego posrnuloj fabrici za 300 maraka. Em može više zaraditi, em je sama svoj gazda, em na radnom mjestu može dušu odmoriti. Nije li tako? – kazala je Snježa na kraju našeg razgovora. (bhpčelar)

Snježana Rašević i Esad Voloder

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY