U pčelarskoj porodici Esme i Ibrahima Mahmutovića iz Cazina: U djevojačkom ruhu...

U pčelarskoj porodici Esme i Ibrahima Mahmutovića iz Cazina: U djevojačkom ruhu kćerka Jagoda dobila od oca Ibrahima i majke Esme sedamdeset košnica pčela

SHARE

Kada se udavala naša kćerka za zeta Amira Osmančevića u djevojačkom ruhu smo joj opremili sedamdeset košnica pčela, tako da su danas uzorni pčelari koji ne trebaju brinuti za nasljednike, jer i njihova djeca su zavoljela ta divna stvorenja koje je dragi Bog blagoslovio – kažu ovi supružnici, poznati cazinski pčelari

Supružnici Esma i Ibrahim Mahmutović spadaju u red poznatijih i uspješnijih pčelara u Cazinskoj krajini. Žive u lijepoj porodičnoj kući u naselju Kolište na periferiji cazinske čaršije, a njihovo pčelinje carstvo broji oko tri stotine košnica. Na početku našeg razgovora rekoše:

  • Kako pčelarstvo ne doživljavamo kao zanimanje već kao zadovoljstvo i duševnu relaksaciju, ono je nemjerljivo sa drugim radostima.

Brak zaslađen medom

U širokoj i cvijetnoj avliji ispred kuće Mahmutovića imaju samo dvije pčelinje košnice. Baja, kako Ibrahima iz milja zovu prijatelji, veli kako su tu da ukućne budi zuj krilatih ljubimica.

  • Godinama je tako, gotovo ispred samog kućnog praga imamo samo dvije košnice oko kojih se čuje najljepša muzika na svijetu. Bez pčela ne bih mogao zamisliti život. Košnice uz kuću doživljavam kao simbol i nafaku moje porodice u kojoj je svaki član pčelari iz ljubavi, ali i slatke koristi koje donose ta divna storenja koja je i dragi Bog blagoslovio – kaže Baja i uz osmijeh dodaje kako su pčele i njegov brak zasladile medom. Njegovu priču na najljepši način nastavlja i završava njegova životna pratilja:

– U slatkom i skladnom braku izrodili smo dvoje djece, sina Vedrana i kćerku Jagodu. Od Jagode dobismo dvije pčelice, dva unučića – Admiralla i Ananna , a ako Bog da biće još „pčelica“…

 Pčelinje carstvo

Kakvi domaćini takvo i pčelinje carstvo. Prostire se od Cazina do Bosanske Krupe i Velike Kladuše.

  • Imamo pčelinjake na lokalitetu Rujnica i Crnaja u cazinskoj općini, jedan pčelinjak na području velikokladuškog naselja Ravnice i jedan pčelinjak na lokalitetu Perna kod Bosanske Krupe. Helem, četiri pčelinjaka sa oko tri stotine košnica – s ponosom vele supružnici Esma i Ibrahim, ističući kako velike zasluge za održavanje i širenje „slatkog carstva“ imaju njihov sin Vedran i snaha Hana.
  • Sin i snaha su mladi supružnici, pa ako Bog da, sa prinovom, produžiće i oni tradiciju pčelarenja porodice Mahmutović, koju je moj suprug naslijedio od oca Ibrahima po kome je dobio ime – veli Esma i s ponosom dodaje kako u proizvodnji imaju sve vrste meda i pčelinjih proizvoda najbolje kvalitete, o čemu svjedoče brojne sajamske nagrade.

Zdravlje u teglama

Među najdražim nagradama, veli Ibrahim, nalazi se ona iz 2003.godine, kada je na Sarajevskom sajmu dobio Zlatnu medalju za kestenov med.

  • Nakon te nagrade krenulo je po dobru, tako da danas imam punu vitrinu zlatnih, srebrenih i bronzanih medalja i priznanja. Svako priznanje godi, to je potvrda uspjeha, a sajmove meda i pčelinjih proizvoda doživljavam kao korisnu takmičarsku utrku za što kvalitetniji med – kaže Ibrahim i dodaje kako je „privilegovan“ u odnosu na neke druge pčelare jer, kako reče, Unsko-sanski kanton je raj za pčelarenje. Otud kazuje:

– U mojim košnicama je čist i zdrav med zahvaljujući bogatim ispašama u ekološki čistim prostranstvima, od Bosanskog Petrovca do Velike Kladuše i Bužima. Kada me pitaju šta nudim u teglama, velim, bagrem iz Velike Kladuše, kesten iz Cazina i Bužima, a lipu iz Bosanske Krupe!

Pčelarski ćeif

Zanimljivo je Ibrahimovo promišljanje o pčelarima i medarima.

  • Ove dvije košnice ispred naše kuće su pčelarski ćeif, a sve drugo je profesija, biznis. Sve dok čovjek ne krade pčelama sav med iz košnica, već ga dijeli sa njima, pripada kategoriji razumnih pčelara. Onaj ko pokrade cjelokupan med, pa još preko zime, nudeći pčelama kroz pogračice slatku lažu, pripada surovim medarima. Ne dao dragi Bog da sam takav – kaže Baja koji je redovni čitalac i pretplatnik našeg magazina BH Pčelar.

Nasljednici

Esma i Ibrahim uz osmijeh vele da je u genu njihove porodice ljubav prema pčelama i pčelarenju. Ispričali su nam zanimljivu priču:

Kada se udavala naša kćerka za zeta Amira Osmančevića, u djevojačkom ruhu smo joj opremili sedamdeset košnica. Danas su oni uzorni pčelari, a ne trebaju brinuti za nasljednike, jer naš osmogodišnji unuk Admirall savladao je osnovne pčelarske lekcije. Dedin i nanin Admiral bez zaštitne opreme prilazi košnicama, pregleda ih, ali nasretniji je kada vrca med i oblizuje se kao medo medić. Vjerujemo i da će mlađi unuk Anann krenuti porodičnim stopama.

(arhiv BHP)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY