Živoslav Stojanović, jedan od najvećih pčelarskih eksperata iz Srbije govori za BH...

Živoslav Stojanović, jedan od najvećih pčelarskih eksperata iz Srbije govori za BH pčelar: Od ljubitelja behara do ozbiljnog pčelara!

SHARE

Prve košnice platio 360, a u kući imao svega 500 maraka! Pčelar je svako ko ima bar jednu košnicu  s pčelama u kontinutetu minimalno 5 godina. Iskusan i dobar pčelar je svako ko dobro ovlada tehnologijom rada,  ko se razumije u biologiju pčele, kako da se bori s bolestima pčela i na kraju da može da uzgaja matice bar za vlastite potrebe.

Zivoslav (2)Prije njega, u porodici se nikad niko nije bavio pčelarstvom. Bez tradicije, mentora, nikakvog materijalnog ni drugog pčelarskog nasljedstva, Živoslav Stojanović, danas jedan od najvećih pčelarskih stručnjaka iz susjedne nam Srbije, upustio se smiono u svijet pčelarstva prije frtalj vijeka. Za naš magazin se rado prisjetio svojih početaka, razloga za bavljenje pčelarstvom, uspona i padova…

– Pčelarstvom sam se počeo baviti u najgore moguće vrijeme, tj. na početku ovih prokletih ratova, tačnije od avgusta 1991. Ali, volim često kazati da, od kako prije frtalj vijeka uđoh u čudesni svijet pčela, stekoh niz predivnih prijatelja iz čitavog svijeta – kaže na početku našeg razgovora Živoslav.

Rođen je 1950. godine u Suvodolu kod Smedereva. Poslije gimnazije, završene u Smederevu, godine 1969. dolazi u Suboticu na studij gdje ostaje do dana današnjeg.

– Bila su to divna vremena. Završio sam najprije Višu tehničku građevinsku školu, a kasnije i Građevinski fakultet. Za vrijeme studija, bilo nas je studenata iz čitave Jugoslavije, sem iz Slovenije. Bilo je mnogo Bosanaca, sve tri nacije. Moj cimer je bio iz Omarske, a družio sam se svima. Nedavno sam zahvaljujući pčelarstvu i pčelarima došao do telefona kolege muslimana iz Mostara koji sada živi na desnoj obali Neretve. Zove se Mucić Mamin. Možete misliti kakav je taj razgovor bio poslije 45 godina pauze!

BH pčelar: Zanimljiv je vaš početak bavljenja pčelarstvom. Ispričajte čitateljima BH pčelara kako ste maltene svu ušteđevinu potrošili na košnice.

– Kupio sam 1987. godine na periferiji Subotice dvije motike placa (1,4 duluma) i zasadio voćke. Mnogo sam vremena provodio na tom placu. Najviše sam se oduševljavao s proljeća kada su voćke bile u beharu, ali … plodova nije bilo. Smatrao sam da je to posljedica slabog oprašivanja i da je potrebno imati bar neku košnicu pčela koje bi taj posao odradile. Prolazeći gradom kupio sam u jednoj poljoprivrednoj apoteci jednu malu brošuru na temu pčelarstva.

– Kada sam je pročitao, sljedeći dan sam otišao do knjižare i kupio mnogo ozbiljniju knjigu o pčelarstvu. Autor je bio dr. Husnija Ćerimagić. Par dana kasnije kupio sam na prečac 3 DB košnice s pčelama. Bilo je to 08.08.1991. godine. Tada sam u kući imao svega 500 DM, a za te tri košnice sam platio 360 DM uz žestoko protivljenje supruge. Eto, tako poče, a traje i dan-danas.

BH pčelar: Danas važite za ozbiljnog pčelara i velikog pčelarskog stručnjaka. Ko je po vašem mišljenju ”ozbiljan pčelar”? Tko je dobar pčelar i ko se sve može uopšte nazvati pčelarom?

2014., veoma loše pčelarske godine ipak sam izvrcao dvije tone meda
2014., veoma loše pčelarske godine ipak sam izvrcao dvije tone meda

– Vidite, ja sam se pčelarstvom počeo baviti iz razloga oprašivanja voćaka i zbog oduševljenja biologijom i organizacijom života pčela. Dakle, nisam se počeo baviti pčelarstvom zbog nekakve zarade, nego vođen ljubavlju prema tom čudesnom stvorenju – pčeli. Ozbiljnim pčelarstvom smatram rad sa preko minimalno 50 pčelarskih društava i proizvodnju preko dvije tone meda godišnje. To je ozbiljno pčelarstvo, a ozbiljan pčelar je svaki onaj kojem je na prvom mjestu pčela.

E sad, pčelar je svako ko ima bar jednu košnicu  s pčelama u kontinutetu minimalno 5 godina. Iskusan i dobar pčelar je svako ko dobro ovlada tehnologijom rada,  ko se razumije u biologiju pčele, kako da se bori s bolestima pčela i na kraju da može da uzgaja matice bar za vlastite potrebe.

BH pčelar: Koliko vi trenutno imate košnica?

Trenutno imam 88 pčelinjih društava. Toliko sam otprilike imao i 2004. godine, ali sam kasnije imao gubitaka zbog visoke hemizacije poljoprivrede u Vojvodini (neonikotinoidi), pa se broj društava 2009/10 bio smanjio na oko 30. Ipak iz vlastitih resursa uspio sam sve da povratim do sadašnjeg broja društava. Planiram širenje pčelinjaka ali nemam namjeru ići preko 100 društava.

Od 1998. godine Živoslav je održao oko 250 predavanja po čitavoj Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj i u BiH, te u Mađarskoj i Rumuniji
Od 1998. godine Živoslav je održao oko 250 predavanja po čitavoj Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj i u BiH, te u Mađarskoj i Rumuniji

BH pčelar: Stiče se dojam da vi od pčelarstva niste napravili biznis?

Od kako sam počeo pčelariti, oduvijek je to bio samo hobi, jer imam drugo, osnovno i primarno zanimanje, ali nekih godina, obzirom na prinose u medu, moglo bi se reći da je bilo i biznisa. Recimo, 2005. godine, imao sam preko pet tona meda.

BH pčelar: Ko su vaši kupci i po kojoj cijeni i gdje prodajete med?

Do 1, 5 – 2 tone meda prodam sa kućnog praga i na nekoliko pčelarskih izložbi. Ostalo prodajem otkupljivačima na veliko. Trenutna cijena na malo je 500 din/kg (oko 4,15 evra/kg) za sve vrste sem za bagrem 700 din/kg (oko 5 evra/kg). Na veliko, sada su cijene oko 3 evra/kg i za bagrem 5 evra/kg. Riječ je o, manje-više redovnim mušterijama. Sviđa im se med.

BH pčelar: O kojoj je vrsti meda riječ

Uljana repica, bagrem, divlji duhan (svilenica) i suncokret. Nekih godina kada odlazim na Frušku goru bude i lipovog meda.

BH pčelar: Pčelarite stacionarno ili ste seleći pčelar?

Od prve godine sam seleći pčelar i to sa promjenom lokacija 5-6 puta godišnje. Stacioniran sam samo preko zime i to od, oko 01.10-15. 04. na nadmorskoj visini od oko 112 m/nv.  Prva seoba je na uljanu repicu uvijek tu u okolini Subotice.

Na bagrem odlazim u našu Subotičko-Horgošku pešćaru (10-tk km od kuće), ali i mnogo dalje u Homolje ili na Rudnik (oko 300-350 km od kuće). Svilenica je opet blizu kuće, duž Mađarske granice (10-15 km od kuće). Na lipu odlazim na Frušku goru, što je na oko 140 km od kuće. Suncokret mi je ipak najvažniji, jer ga ima u izobilju u Vojvodini (sije se na oko 200.000 ha) i odlazim u rejon sjeverne Bačke na oko 20-50 km od kuće.

BH pčelar: Obiman posao. Da li imate nečiju pomoć?

Teško bi bilo bez pomoći porodice. Naročito u selidbi pčela i u centrifugiranju meda, pa i u radu s pčelama. Od prvih dana sam uključivao u rad dvojicu sinova (sada oni imaju 33 i 38 godina), ali je 2004.  godine mlađi sin postao alergičan na ubode pčela, pa mi sada rijetko kada šta pomaže. Supruga je uključena u rad oko centrifugiranja meda i oko pakovanja. Stariji sin je već obučen pčelar i radi sada najmanje koliko i ja.

BH pčelar: Je li bilo nekih neugodnih situacija u vašoj pčelarskoj karijeri?

Auuuh! Bilo ih je naravno. Naročito u vrijeme seobe pčela. Uhvati nas kiša tokom noći, nije se moglo izaći sa terena, a košnice natovarene i zatvorene. Jednom prilikom u okolini Bezdana kada sam doseljavao pčele sredinom avgusta 2004., umalo glavu ne izgubih od graničara-čuvara naše vojske tada.

Bilo je i krađa na terenu. Godine 2010. su mi neki loši ljudi pokrali pčele iz 11 košnica, a prošle 2014. su mi ukrali najprije točak sa pčelarske prikolice, a nešto kasnije i rudu. Ipak, bilo je i predivnih situacija.  Recimo kod nekih domaćina kod kojih sam selio svoje pčele. U Homolje sam odlazio na bagrem 4-5 puta, posljednji put 2007. godine, ali meni se moj domaćin javlja svake godine po nekoliko puta da upita za zdravlje i kada ću ponovo doći. Neki vlasnici parcela pod suncokretom me pozivaju da dođem na njihove parcele, jer su shvatili koliki je značaj pčela u oprašivanju suncokreta pri čemu nude pažnju i pomoć u mehanizaciji kod seobe na suncokret.

BH pčelar: Kakva su vaša iskustva sa bolestima pčela?

Imam ih i moram da ih imam. Glavni problem od prvog dana je varoa koja nije baš bolest pčela, nego parazit koji napada pčele, skraćuje im život i prenosi razno-razne viruse. Ipak, mislim da se uspješno borim protiv nje, primjenjujući razna sredstva  koja su se razlikovala kroz vrijeme. Na početku bavljenja pčelasrtvom, mislim da je to bilo u zimu 1993/1994. imao sam ozbiljan problem sa nozemom, prisutna je ona i sada ponekad, ali bez ozbiljnijih posljedica.

BH pčelar: Vaš savjet pčelarima početnicima?

Najprije, najbitnija je ljubav prema pčelama (kao i u životu generalno). Zatim, treba otpočeti uz pomoć nekog mentora, iskusnijeg pčelara i otpočeti sa 3-5 košnica, ne više, kako bi se vremenom pčelar upoznao sa tajnama tih čudesnih bića. I učiti, učiti, kupovati i čitati pčelarsku literaturu i posjećivati i učiti na raznim pčelarskim skupovima i sajmovima. Ima danas raznih tipova košnica, ali treba raditi onim tipom košnice koji je u kraju gdje pčelar živi i radi  – najzastupljenija. Oprobano – sigurno. Moderno seleće pčelarenje u kontejneru koje Živoslav Stojanović sa ovom lakom prikolicom lako pomjera

Moderno seleće pčelarenje u kontejneru koje Živoslav Stojanović sa ovom lakom prikolicom lako pomjera

Biografija i pčelarske funkcije

Ja sam po struci dipl.ing. građ. i imam tri licence, dvije projektantske i jednu izvođačku. Od 1984. do danas sam pod reizbornošću najprije kao rukovodilac sektora, a potom kao direktor jednog manjeg preduzeća.

Što se tiče pčelarske biografije, prva knjiga koju sam kupio bila je “Pčelarstvo” od rahmetli Husnije Ćerimagića. Imam ogromnu pčelarsku literaturu, ali ta knjiga je najiščitanija. Član našeg pčelarskog udruženja “Pčela” postao sam odmah s ulaskom u svijet pčele – 1991. godine. Međutim, veoma rano sam uletio u neke rukovodne strukture, najprije ovdje u našem društvu, a kasnije i u SPOV-u i u SPOS-u.

Na to je vjerovatno najviše utjecao jedan subotički Sarajlija. Prezivao se Stoparić, bio je zaposlen u TV SA kao novinar, urednik, a bio je i pčelar. Od njega sam čuo da je do rata u TV SA postojalo posebno pčelarsko udruženje. Ovdje je iz Sarajeva pobjegao 1992. godine. Živio je neko vrijeme ovdje, ali sada o njemu ne čujem ništa.

Danas radim kao direktor u jednom manjem preduzeću, a evo nekih mojih pčelarskih  funkcija:

Član Izvršnog odbora SU Udruženja 1994-1998 i 2002-2011.

Predsjednik našeg Udruženja Pčela 1998-2002 i 2011-2015.

Predsjednik SPOV-a 1995-2000.

Član Izvršnog odbora SPOS-a 1995-2000 i 2000-2002.

Predsjednik SPOS-a 2006-2008.

Učesnik Kongresa Apimodie u Melburnu 2007, i tri Kongresa Apislavie (Beograd 2000. Prag 2004. i Karlova pri Nitri u Slovačkoj 2007).

Učesnik I Balkanskog pčelarskog kongresa u Istanbulu 2007.

Živoslav u reportaži Švajcarskog pčelarskog lista

Simon Spengler, katolički teolog i novinar jednog katoličkog lista, ujedno i pčelar sa 40 košnica, u oktobru 2014. godine boravio je u Srbiji, tačnije Vojvodini, kako bi upoznao pčelarstvo i drugih naroda. Svoju reportažu pod naslovom “Pčelari u Srbiji – uvid u nepoznatu zemlju sa starom pčelarskom tradicijom”, objavio je u Švajcarskom pčelarskom listu, u januarskom izdanju za 2015. godinu. Prenosimo najzanimljivije dijelove Simonove reportaže o pčelarima u Srbiji. Veliki prostor u Simonovom izvještaju zauzima upravo Živoslav.

“Pčele i med pripadaju srpskoj kulturi kao tamjan i svijeće u crkvi. Posjeta ovoj pčelarskoj zemlji dopušta proširenje sopstvenog pčelarskog horizonta. Srbija nudi bogatu i lijepu prirodu, kulturno blago i gostoprimstvo koje bi kod nas bilo nezamislivo.

Pristup ovom stranom svijetu omogućio mi je Živoslav Stojanović, 65 – godišnji inžinjer i direktor Geotehničkog instituta iz Palića u autonomnoj pokrajini Vojvodina na sjeveru Srbije, koji se u slobodnom vremenu brine oko 80 društava. U  Srbiji nije neobičan ovoliki broj košnica. Uglavnom se koriste Albert-Žindrašićeve košnice, koje, za razliku od švajcarskih kaseta, vosak čuvaju u hladnom položaju  tako da se ramovi pojedinačno mogu vaditi i ne uznemiravati cijelo društvo kao što je slučaj ako se radi o toplom položaju. Kao posebnost ovih košnica, iskazao se vertikalni šiber  koji dijeli košnicu na pola tako da se za vrijeme paše može proširiti. Zbog toga je Živoslav imao jedne godine po 15 kilograma unosa za jedan dan.

Živoslav je sigurno jedan od najboljih eksperata za pčelarstvo Srbije. Kao i većina najviše kolega pčelara i on je seleći pčelar. Veliki broj njegovih društava je u modernim Langstrotrutovim košnicamau ugrađenim u kontejner koji se kamionom lako premješta na druge lokacije.

Kao skoro svih 5000 registrovanih pčelara Srbije, i Živoslav pčelari Karnika pčelama. Ponuda pčelarske paše je veličanstvena: u ravnici Vojvodine postoje goleme površine uljane repice, zatim cvjetovi suncokreta. Na jugu Srbije i uz Dunav postoje bagremove i lipove šume. Na sjeveru na neobrađenim površinama postoje travnaste biljke bogate nektarom, u brdima se dobija šumski med. Srpski pčelari u prosjeku dobiju 80 kilograma meda po društvu, u dobrim godinama znatno više.

Cijene meda u poređenju sa našim su skromne. Pet do šest eura po kilogramu i to u direktnoj prodaji od pčelara. U veleprodaji su cijene i niže, dva do tri eura (najveći dio, oko 6000 tona ukupnog prinosa ide u u izvoz, pretežno u EU). Tako je to u Srbiji. Ali, mnogo je pčelara pa se ne može puno zaraditi. Možda 200-300 eura mjesečno. Zato ne čudi činjenica da ima mnogo početnika u pčelarstvu. Ali, ne kao kod nas da se pomogne pčeli ili prirodi već iz vlastitih potreba.

Faksimil objave iz Švajcarskog pčelarskog lista
Faksimil objave iz Švajcarskog pčelarskog lista

(Arhiv magazina BH pčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY