Zlata Milinkić, pčelarka i ekonomski tehničar iz Lukavca: UMJESTO KOD KONA NA...

Zlata Milinkić, pčelarka i ekonomski tehničar iz Lukavca: UMJESTO KOD KONA NA KAFU, JA U PČELINJAKU SLUŠAM „PJESMU“ PČELA!

SHARE

Nedeljko je tata-mata za pčele. Pčelari od 1964. godine i danas ima 15-stak košnica. Zahvaljujući njegovim uputama, a našoj ustrajnosti, mi danas imamo 25 veoma dobrih društava – priča Zlata.

– Kad smo od komšije Ćazima Trakića, dugogodišnjeg pčelara i prijatelja, prije šest godina dobili jedan sanduk pčela, o pčelarstvu ništa nismo znali ni ja ni muž Ibrahim. Niko nam se u porodici nije bavio pčelarstvom, tako da smo ja i muž dokaz da je pčelarstvo lako savladati, a ja sam dokaz da je pčelarstvo idealno zanimanje za ženu. 35 godina sam na birou, šest godina sam pčelar, i imam osjećaj da sam se pčelarstvom bavila cijeli život – započinje priču o svom ulasku u slatke pčelarske vode 54-godišnja Zlata Milinkić iz Turija kod Tuzle.

Domaćica, majka dvije kćerke, ekonomski tehničar bez zaposlenja, danas žali što nije odmah poslušala pčelarski zov.
– Zapčelarite i vi, lako je, imate zemlje, voća, sve imate – nagovarao nas je Ćazim godinama neuspješno. Tek jednog dana, a sjećam se kao da je juče bilo, avgust mjesec, 2012. godina, vani 40 stepeni, dođe Ćazim da mu moj Ibro nareže na hoblarici letvice za košnicu. I kaže: “Ja vas više neću moliti, sutra ujutro rano idemo u Rosulje kod Nedeljka da dovučemo pčela”.
– A moj muž odmah zakuka, ne umijemo mi, kako ćemo, šta ćemo…

– Međutim, košnica je došla ali, šta će ti biti. Samo dva dana kasnije, Ćazim doživi moždani udar, a mi ostadosmo sami s pčelama. Jedan dan, mi navalili na košnicu s noževima, da otvorimo poklopac, kad pčele buknuše na nas, a mi u bježaniju. Zaganjaše nas pčele, ne zna se ko kud bježi, muž u šupu, ja u kuću. Brzo smo naučili da se s pčelama mora biti tih, nema lupanja.

– Trebalo je pčele i dohraniti, mi nazovemo Ćazima, a on kaže napravite sirup. Mi se samo blijedo zgledamo, ne znamo mi ni sirup kako se pravi ni od čega ni omjer. Na svu sreću, brigu o nama preuze Nedeljko Petrović, 88-godišnji doajen bh. pčelarstva. S njim je sve lakše bilo.

– Prvi nam je čas bio najzanimljiviji. Nedeljko je provjerio pčele i rekao da šutimo i gledamo, i da pitanja tek kasnije postavljamo. Svašta smo u međuvremenu naučili, a gledanje pčela puno pomaže.

Zlatin je pčelinjak smješten u blizini kuće, na pet duluma zemlje, u blizini šume, na 650 mnv.
– Priroda nam je obilna i bogata sa svim i svačim, a pčelinjak mi je pred očima. Imamo šljive (80 kom.), kajsije, jabuke, trešnje, posadili smo i paulovniju. Od prvog avgusta koristimo kapi protiv varoe, varolik, sirup (šećer i voda), malo bijelog luka, nane, limuna radi mirisa, sirćeta. Ovo je prirodni penicilin za pčele. (BH PČELAR/E.K.)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY