Bumbari, oprašivači koji nemaju premca: Pustite bumbara da vas onjuši, kada zaključi...

Bumbari, oprašivači koji nemaju premca: Pustite bumbara da vas onjuši, kada zaključi da niste cvijet, odzujati će dalje.

SHARE

Budući da prirodno oprašivanje pomoću bumbara omogućava veće ukupne prinose, danas se bumbari koriste za oprašivanje u staklenicima i na poljima. Bumbari su dobroćudne, simpatične i vrlo korisne bube koje nisu niti izbliza agresivne kao pčele ili ose

Bumbari su, baš kao i pčele, društveni insekti koji žive u kolonijama. Svi članovi kolonije su potomci jedne plodne ženke – matice. Jedna kolonija bumbara živi samo jednu sezonu, odnosno jedno ljeto. Samo matice, oplođene prethodnog ljeta, prežive zimsku hibernaciju i počinju praviti nove kolonije u proljeće. Za uspješan zimski san, matica mora odabrati relativno hladna i suha mjesta, i kako bi bili optimalnih uslova, uvijek su okrenuti prema sjeveru.

U Velikoj Britaniji bilo je 25 vrsta bumbara, ali, nažalost, tri su već izumrle dok su i ostale na putu izumiranja. Ugroženost dolazi sa ove ili one strane. Proljeće u Britaniju dolazi postepeno i i različite vrste izlaze u različito vrijeme. Zimski san je gotov. Neke se mogu vidjeti u martu, dok su druge “budne” u aprilu.

Fatalna greška

Globalno zagrijavanje i promjena klime donose veliku zbunjenost i smjer kretanja ciklona donose veliku zubnjenost među maticama i topli dani, čak i u januaru mogu potaknuti maticu da izađe iz svog gnijezda što može kobno završiti. nakon nekoliko sedmica hibernacije, matica pravi svoj prvi let po dostupnom cvijeću. Vrijeme je još uvijek surovo i teško te se u hladnim noćima matica krije pod mahovinom i ostalim biljkama. Prvo ubiranje nektara i polena daje neophodnu snagu i energiju za razvijanje jaja. Ono što slijedi je potraga sa mjestom gdje će praviti gnijezdo. Matica bumbara traži navidljivije mjesto, iznad neobrađene zemlje i kratke trave, slijeće tu i tamo kako bi izvršila provjeru napuklina i rupa.

Vrlo često, matica bira odbačeno gnijezdo malih sisavaca ili ptica kao svoje buduće stanište koje će biti izgrađeno od mekih dijelova trave, mahovine ili drugih materijala koji će poslužiti kao izolacija. Nakon što je izabrala mjesto za gnijezdo, matica pravi udubljenje u središtu mekog materijala i svakog narednog izleta donosi vosak od kojeg pravi poseban odjeljak u udubljenju gnijezda. Nakon toga postavlja polen na koji liježe svoja prva jaja. Kada se iz jaja izlegu ličinke, one pokušavaju probiti svoj put van kroz rezervu polena, ali kraljica stalno dodaje nove količine kako se ličinke hrane i razvijaju. Te ličinke se za nekoliko dana razviju u potpuno odrasle radilice (ženke). Čim im se krila osuše, počinju održavati koloniju i svoju kraljicu. Ona nastavlja lijegati jaja, a budući da joj to oduzima sve više i više vremena, zadaća skupljanja polena i nektara ostaje samo na radilicama, a kraljica stane provoditi sve svoje vrijeme u gnijezdu. Radilice su obično vrlo slične, no nešto manje od kraljice. U doba najveće aktivnosti po ljetu, gnijezdo dosegne promjer od oko 120 milimetara bivajući veličine jedne jabuke.

Oprašivači bez premca

Budući da prirodno oprašivanje pomoću bumbara omogućava veće ukupne prinose, danas se bumbari koriste za oprašivanje u staklenicima i na poljima. Mlade kolonije bumbara se mogu kupiti i donijeti na područje koje treba oprašivati. Na površinama gdje se bumbari ciljano koriste za oprašivanje, preporučuje se korištenje drugih kukaca koji se hrane štetočinama (bubamara npr. jede biljne uši) tako da se izbjegne korištenje kemijskih sredstava za istu stvar. Postoje i parazitske vrste bumbara koje parazitiraju u gnijezdima neparazitskih vrsta. Takvi bumbari ne posjeduju vrećice za polen pa ga nisu u stanju skupljati sa cvijeća. Takvi bumbari ubiju kraljicu gnijezda i tjeraju radilice da podižu mlade parazitske bumbare. Dosta rasprava se vodilo o tome da li bumbari imaju neki oblik “plesa” kao pčele. Neki istraživači su primijetili odgovarajuće promjene ponašanja u bumbara koji je pronašao područje na kojemu ima dosta cvijeća. Sumnja se da se u međusobnoj komunikaciji koriste feromonima. Bumbari se vrlo lako snalaze u zatvorenom prostoru plastenika i staklenika, za razliku od pčele medarice, koja će uz to, u uvjetima visokih temperatura nervozno napadati i ubadati radnike pri uzgojnim poslovima na usjevima. Nije poznato da su bumbari ikada ikoga napali i uboli u takovim situacijama. Bumbari su dobroćudne, simpatične i vrlo korisne bube koje nisu niti izbliza agresivne kao pčele ili ose. Ako vam se dogodi da bumbar počne zujati oko vas, nemojte mahati rukama jer ćete ga uplašiti. Pustite bumbara da vas onjuši, kada zaključi da niste cvijet, odzujati će dalje.

Ne ubijajte bumbarove!

Gotovo da nema zemlje u kojoj se bumbari ne koriste kao oprašivači. Godine 2004. u svijetu je korišteno čak milion kolonija bumbara. Danas se u naprednim poljoprivrednim zemljama bumbari redovito koriste kao oprašivaći za 20 vrsta poljoprivrednih kultura i neizostavno, u sjemenskoj proizvodnji. Zašto je to tako?

Bumbari su pri oprašivanju djelotvorniji od vjetra, strojnog/ručnog protresanja biljaka, primjene hormonskih preparata ili najpoznatijeg oprašivaća, pčele medarice.

Vrlo je značajna karakteristika visokih vibracija tijela bumbara bez pomicanja krila, što je poznato kao „buzz“, efekt brujanja. Cvijetu rajčice su za kvalitetnu oplodnju potrebne vibracije od oko 400 herca, a to postiže samo tijelo bumbara.

Bumbari za razliku od pčele medarice nemaju aktivnu obranu, to jest ne napadaju i ne ubadaju u blizini košnice. Radilice kao i matice bumbara također imaju žalac, ali će ubosti samo instiktivno ili refleksno, za potrebe vlastite, pasivne i nužne obrane. Ubosti će samo kada su stisnuti, na primjer u ljudskoj šaci i kada ne mogu u bijegu odletjeti. Ali i tada će prije uboda pokušati se spasiti tako da se bace na tlo; kao padnu, okrenu se na leđa, “zastrašujuće” će zazujati i pokazujući svoj “zastrašujuće ružan” crni trbuh pokušati preplašiti protivnika.

Ako ta varka ne uspije, ispustiti će karakterističan miris kao sredstvo odvraćanja/obrane. Ako ženka bumbara (radilica, matica) ne može izbjeći ubod, tada taj ubod neće biti „poziv“ drugim članovima kolonije za masovan napad. Kod medarica za ženkom krene roj.

Ne biraju cvijet, lete na sve  

Bumbar od cvijeta do cvijeta leti puno brže nego pčela medarica. Na relativno niskim temperaturama (od 5°C) lete i „rade“, kao i za oblačna i kišna vremena, od ranog jutra do kasnog poslijepodneva. Bumbari na otvorenom polju nesmetano lete i rade pri vjetru brzine do 70 km/sat, dok je pčela medarica onemogućena u letu već pri vjetru od oko 30 km/sat.  Bumbar je svojim krupnim tijelom  prekrivenim gustim dugim dlačicama, u stanju prenositi vrlo velike količine peluda s cvijeta na cvijet, što je od osobite važnosti za kvalitetnu oplodnju cvijeta. Bumbar za razliku od pčele medarice, nema naviku skupljati hranu samo sa atraktivnih vrsta cvijeća, već su skloni skupljati hranu sa cvijeća bližeg svome gnijezdu/košnici, pa sve dalje. Radilica bumbara tokom pojedinog izleta znatno duže ostaje vani u aktivnostima skupljanja hrane i tim dosljednije vrši službu oplodnje. Bumbari nisu izbirljivi u pogledu vrste biljke i cvijeta s kojeg će skupljati hranu za svoje leglo, tako da cvijet svake biljke u uzgoju oni temeljito posjećuju i nezamjenjivo dosljedno vrše službu oplodnje.

Bumbare ne treba tretirati

Pčele medarice, kao i drugi prirodni oprašivaći, u stanju su pružati svoju uslugu samo u ograničenom dijelu godine. Sada, kada se bumbarske kolonije uzgajaju u kontroliranim uvjetima, oni su dostupni tokom cijele godine. Ako u rano proljeće nastupi kišno i hladno vrijeme (do max. 12-tak °C) , a voće uđe u fazu cvjetanja (ribizla, marelica, jabuka, kruška, malina, itd.) pčela medarica će tada biti beskorisna. Voćni cvjetovi će ostati neoplođeni, a voćar unatoč svim primijenjenim agrotehničkim mjerama mora računati na poslovanje sa velikim gubitcima za tu uzgojnu sezonu. Međutim, ako se u takovoj situaciji voćnom nasadu pruži bumbarska usluga oprašivanja, navedeni problemi će biti eliminirani. Bumbarske kolonije ne ugrožavaju nametnici, tako da ih tokom života kolonije nije potrebno tretirati kemijskim sredstvima.

 

(Ivan Bošnjak/Arhiv BHP)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY