Desilo se u okolini Užica: NA MILADINU I DESIMIRU PREKO 300 UBODA,...

Desilo se u okolini Užica: NA MILADINU I DESIMIRU PREKO 300 UBODA, A PET OVACA PALO U NESVIJEST!

SHARE

Dok smo tako sjedili u bolnici, samo na jednoj nozi sam izbrojao preko 100 rana od uboda. Toliko je bilo i na drugoj. Glava je bila u malim čvorugama. Sigurno me je ubolo preko 300 pčela; samo u vratu je bilo 40 žaoka. Desimir je imao oko 40 uboda

Početkom ljeta u užičkom selu Gostinci (Srbija) pčelari Miladin Maksimović i Desimir Lazić preživjeli su neviđenu dramu. A za sve su krive – ovce. „Isprovocirale“ su, do tada veoma mirne pčele iz 60-tak Miladinovih košnica, koje su ubadale i pčelare i ovce. Njih dvojicu je u svega nekoliko minuta ubolo preko 300 pčela. A koliko su uboda dobile ovce, to se samo može pretpostaviti

–           Pet ovaca je bilo baš kritično. Pale su u nesvjest. Intervenisao je veterinar. Tri su se brzo opravile, a kod dvije otok danima nije spadao s glave. Jedva smo ih spasili – priča Miladin Maksimović

Drama se počela odvijati oko deset sati ujutru kada je Miladinov komšija Desimir Lazić dotjerao ovce u Goštince na imanje prostrano oko tri hektara. Tu je smješten Miladinov pčelinjak sa 60 košnica.

–           Pustili smo ih na livadu, ali glupe ovce su se nekako našle na oko desetak metara od košnica. Valjda je im je zasmetao njihov miris, a kako su gladne i nervozne jer je prethodnih dana padakla kiša, pčele su se erazbjesnile. – objašnjava 74 – godišnji Miladin Maksimović, inače iskusan pčelar.

Bilo je oko deset sati ujutru kada je komšija dotjerao ovce. Samo što su krenule u pašu, a bile su na desetak metara od pčelinjaka, krenuo je napad iz dvadesetak košnica, a nakon tog pridružile su im se ostale pčele iz pčelinjaka. Napadale su sa svih strana, a ovce su počele da padaju i da trče u krug oko pčelinjaka.

Desimir se skamenio od šoka, a Miladin je odmah odletio do obližnjeg pomoćnog objekta i iznio dva šešira kako bi koliko – toliko zaštitio sebe i komšiju, ali i ovce.

–           Odmah sam uletio među ovce i počeo da spašavam one koje su popadale – kazuje Miladin.

Za to vrijeme imao je osjećaj da se sve zamračilo oko njega. Kao da su sve pčele digle i okružile ga. Osjećao je, kaže, ubode svuda po tijelu.

–           Poneki zaboli, najviše oni po vratu i po glavi. Nisam stizao ni da ih otresem, nego sam ih pritiskao po glavi. Brinuo sam se za ovce, jer su ih pčele ubadale samo po glavi. I poslije sat i po borbe sa pčelama i ovcama uspjeli smo da ovce odvojimo i istjeramo van dometa.- priča Milan, a onda nastavlja priču o komšiji.

Tek nakon što je otjerao ovce na sigurnu udaljenost, sjetio se komšije. Nigdje ga nije vidio. Panično je počeo da ga zove, a on mu se javlja sa brda, udaljenog skoro kilometar od njega. Nije smio se vraćati ni ovcama, ni u blizinu pčelinjaka. I njega su pčele izubadale dok je pokušavao da izvuče ovcu iz „pomahnitalog“ roja.

Obojica su zatražili ljekarsku pomoć. Iako nisu osjećali nikakve tegobe, ali sama pomisao da ih je ubolo jako puno pčela, uticala je na to da ipak posjete ljekara.

–           Odmah smo dobili urbazon. Doktorka u ambulanti mi je izvadila 40 žaoka iz vrata. Rekla nam je da moramo da odemo u bolnicu radi daljih pregleda, a i sama se čudila kako nam nije ništa. Onda je komšija sjeo u moj automobil i zajedno se odvezli do bolnice – kaže Miladin.

I Desimir i Miladin su odmah primljeni i zadržani na odjeljenju alergologije u Užicu. Primili su infuziju, uzeta je krv na analizu, urađen je EKG-a… I svi rezultati su bili dobri. Čak je Miladinu pritisak bio niži. Iako su htjeli da idu kući odmah, morali su da ostanu najmanje 72 sata u bolnici, za slučaj neke zakašnjele reakcije.

– Dok smo tako sjedili u bolnici, samo na jednoj nozi sam izbrojao preko 100 rana od uboda. Toliko je bilo i na drugoj. Glava je bila u malim čvorugama. Sigurno me je ubolo preko 300 pčela. Desimir je imao oko 40 uboda. Pustili su nas poslije dva dana. Žena mi je rekla da kada je donijela čizme iz bolnice i istresla ih, u njima je bilo na brdo mrtvih pčela. Valjda kako su ubadale, one su umirale i padale u čizme nastavlja priču Miladin, koji je odmah nakon što je otpuštan iz bolnice krenuo u svoj pčelinjak.

–           Ne mogu ja bez svojih pčela! – kaže nakon svega Miladin, koji se s pčelama druži 32 godine. Sjeća se da ga je prije dvadesetak godina najviše ubolo oko 50 pčela za vrijeme selidbe u Banat. Tada mu je ispala košnica.

–           To je do sada bilo najviše. Inače, svaki dan me ubadaju, pet, deset, ali nikada nisam imao neke posljedice. Sa sobom uvijek, za svaki slučaj, imam jedan lijek protiv alergije. On mi služi za prvu pomoć u slučaju da osjetim da mi nije dobro – kaže Miladin, a u šali dodaje da “nikom nije škodilo malo pčelinjeg otrova”.

(Z. Gligorijević/arhiv BHP)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY