Dr. Janko Božič, biolog: Kranjska pčela pripada svim balkanskim narodima

Dr. Janko Božič, biolog: Kranjska pčela pripada svim balkanskim narodima

SHARE

Gubici pčela su zaista veliki, ali da ih je moguće izbjeći punim zalaganjem za zdravlje pčela. Apis mellifera carnica je autohtona podvrsta pčele i za Bosnu i Hercegovinu, i za Srbiju, i za Crnu Goru i za Mađarsku. Ekološko pčelarenje mora biti na prvom mjestu

Kod našeg sagovornika, ljubav prema pčelama javila se još dok je bio osnovac. Postao je članom školskog pčelarskog kluba ili “kružka” nakon čega je dobio i prvu zajednicu pčela. Nakon toga, upisao je gimnaziju i studij biologije.

Zbog pčela sam počeo sa studiranjem biologije, koji sam procijenio kao najbolju osnovu za rad sa pčelama. Tokom studija, puno sam radio na pčelinjim pašama, nešto sa organiziranjem uzgoja matica, a posebno značajno su bili istraživački pčelarski logori. Na kraju sam se usmjerio ka pčelinjoj komunikaciji, odnosno plesu, što je i sad u središtu mog znimanja – kazao je dr. Janko Božič u intervjuu za naš časopis.

Pesticidi kao problem

Kako su pčelari i naučnici Slovenije reagirali na CCD?

– Pčelari Slovenije su CCD iskoristili kao razlog za vlastite gubitke pčela. Ovo je olakšalo širu akciju za zaštitu pčela “sačuvajmo pčele”, koja baš ovih dana doseže svoj vrhunac. Pčelari su ustanovili kako su gubici zaista veliki, ali da ih je moguće izbjeći punim zalaganjem za zdravlje pčela. Slovenački istraživači, Gregorc Aleš i Jasna Kralj, su se do neke mjere uklopili u svjetsku mrežu istraživača. Kraljeva je i sama postigla značajne rezultate u sinergističkom djelovanju subletalnih doza pesticida i nozemoze. Slične rezultate su dobili u Francuskoj kao i u SAD-u. I sam sam prošle godine posjetio istraživače u američkoj državi Pensilvaniji.

Kakva je situacija kod američkih pčelara?

– I tamo su ukazali na značajan utjecaj slabljenja oprašivača zbog različitih bolesti i prisustva pesticida. Istina je da su se proširili novi virusi i Nosema cerana, sa kojima se lokalni pčelari nikada nisu susreli. Ovakvoj situaciji uveliko su doprinijeli i sami pčelari, bolje reći pojedini pčelari, jer su svoje pčele često prenosili iz jedne u drugu oblast i na taj način širili bolesti. No, pčele koje u okolini imaju dobru pašu, mogu se boriti protiv različitih bolesti. Još uvijek, najopasnija je varoa, koja slabi naša društva, a otkriveni su i novi virusi sa kojima se teško boriti. Tu su i pesticidi. Tako ja gledam na CCD, ne samo zbog virusa već i zbog pesticida.

Nedavno su vođene debate oko toga kome pripada Kranjska pčela (Apis mellifera carnica). Hrvatska ju je navela kao svoju autohtonu pčelu. Kome one pripada i da li je ovakav potez Hrvatske opravdan?

Mislim da većina pčelara zaista ne poznaje suštinu latinskog imena pčele Apis mellifera carnica. Sa biološkog gledišta, to je podvrsta medonosne pčele. Podvrsta nije strogo određena taksonomska kategorija, kao što je slučaj sa vrstom. I za podvrstu važe neka zoološka pravila. To znači da ima izvorno mjesto determinisanja, koje je zaista u Podsmreki u današnjoj Sloveniji. Uzorke iz tog kraja koristio je Pollman, koji joj je dao i latinsko ime. I u svom izlaganju na njemačkom jeziku pčelu je nazvao “Krainer Biene”. U tadašnjoj Kranjskoj su bez problema preuzeli isto ime “Kranjska čebela”. Kako su puno izvozili pčelu u SAD i druge zemlje, pčelari su na engleskom napisali “Carniolan bee”. Tako je obično ime preuzeto za Apis mellifera carnica, odnosno Kranjska pčela.

Malo je nezgodno što se miješa originalni lokalitet sa pojmovanjem stočarske pasmine domaće životinje. To je potpuno nešto drugo, kao podvrsta. Sav pčelarski naučni svijet zna da je autohtoni region kranjske pčele cijeli zapadni Balkan, pananonsko područje, sve do vrhova Karpata. Ispravno je ako neko kaže da je Apis mellifera carnica autohtona podvrsta pčele u Hrvatskoj. Ali, ona je autohtona podvrsta i za Bosnu i Hercegovinu, i za Srbiju, i za Crnu Goru i za Mađarsku. Vjerovatno se najslabije održala u Mađarskoj, a drugdje ima interesantnih ekotipova kranjske pčele. Neko može dati osobno ime za neke ekotipove, ali to ne mogu biti nacionalna imena, nego neko uže geografsko ime. Bolje bi bilo da se umjesto priče kome pripada autohtonost kranjske pčele, napravi zajednička strategija zaštite kranjske pčele i podvrsta na cijelom regionu.

Ima nade za pčelarstvo

Trenutno ste jedan od vodećih naučnika u Evropi kada je riječ o pčelarstvu. Kako biste opisali trenutno stanje pčelarstva na ovom kontinentu i u svijetu?

– Ima nade za bolju budućnost pčelarstva. Sa naučnog pogleda, stvari ne izgledaju tako loše. Pčela je jedan od značajnih modelnih organizama. Nauka se puno bavi pčelama što daje jake temelje za aplikativna istraživanja. Danas u svijetu se vrši dosta aplikativnih istraživanja, a to se ne vidi puno u praktičkom pčelarstvu.  Pčelarstvo ima u Evropi dosta snažnu političku podršku. Ali u praksi, pčelarstvo ima poteškoća najviše zbog isključivanja pčelarstva kao funkcionalnog dijela poljoprivrede. U državama sa intenzivnom poljoprivredom pčelarstvo je moguće kao oparšivački servis i kao hobi u urbanom području. Prava budućnost za pčelarstvo bi bila u ekološkom usmjerenju poljoprivrede, ali se bojim da to neće imati veliki udjel u poljoprivredi. Ali, nada ostaje. U svijetu se najbrže razvija pčelarstvo u Africi, Južnoj i Srednjoj Americi, gdje pčelare sa afričkom pčelom ili sa afrikaniziranom (u Južnoj Americi). Svakako je budućnost u kvalitetnom medu i drugim pčelinjim proizvodima. Samo problem je da li će biti dovoljno ugodnih krajeva za pčele.

Trebamo li se bojati za našu budućnost i budućnost pčela?

– Nije baš onakva kakvu bi željeli vidjeti, ali moramo se boriti za bolju budućnost. Priroda i zemlja mogu preživjeti i bez čovjeka i bez pčele. Verovatnije je da će ranije izumrijeti čovjek na Zemlji nego pčela. Na nama je da što prije počnemo sarađivati sa prirodom i tako sebi i mnogim drugim vrstama olakšamo život.

Kada je riječ o flori i uslovima, Slovenija je prva zemlja u Evoropi za bavljenje pčelarstvom. Mi smo odmah ispod vas. No, pčelarstvo Bosne i Hercegovine još uvijek je daleko od slovenskog. Zašto je to tako?

– Slovenija ima dugu tradiciju bavljenja pčelarstvom i sada imamo zaista snažnu organizaciju i dobre pčelare. Bosna i Hercegovina ima slične prirodne potencijale, nadam se da čuvate i kakav dodatni genetski potencijal kranjske pčele. Znam da i kod vas ima mnogo pčelara, ali ne toliko koliko Slovenija po glavi stanovnika. Organiziran rad pčelarske organizacije sa jednom kritičkom masom i znanjem može donijeti velike promjene.

Ne kupujte pčele od svakoga

Kakva je budućnost pčelarstva na ovim prostorima?

– Nadam se da je dobra! Ima dosta područja gdje nije previše intenzivirana poljoprivreda i moguće je baviti se ekološkim pčelarenjem, koje može donijeti posebnu dodatnu vrijednost, ali osigurati i proizvodu primjenu za medicinsku upotrebu. Možda bi bi bilo moguće baviti se modernim pčelarstvom sa dobrom kontrolom kvaliteta ali i izbjegavanjem svih mogućih unosa stranih spojeva u pčelinje proizvode.

Imate li saradnju sa naučnicima ili pčelarima iz Bosne i Hercegovine.

– To mi je nekakva tiha želja. Na jednoj strani, želio bih vidjeti lokalnu populaciju  pčele, možda provjeriti i ponašanje pčela, a po drugoj strani mi je interesantno i dobijanje posebnih, kvalitetnih pčelinjih proizvoda. Možda će to biti izazov za ozbiljnu saradnju.

Imate li neku poruku za naše čitatelje?

– Čuvajte lokalnu pčelu i ne kupujte puno pčela iz krajeva daleko od vašeg doma. Slušajte prirodu i radite s njom ruku pod ruku. Ali, u svakom slučaju, moramo se stalno podučavati u svim aspektima života pčela i pčelarenja.

Ko je dr. Janko Božič?

Janko Božič je rođen 21. decembra 1963. godine u porodici Antona i Cecilije Božič u Cretezu blizu Krškog. Nakon osnovne škole koju je završio u Krškom i srednje škole u Brežicama, u oktobru 1983. godine upisao je fakultet Biologije na Univerzitetu u Ljubljani, gdje je i diplomirao u februaru 1988. Nakon toga, godinu i po radio je na kontroli kvalitete u tvornici papira u Krškom. U oktobru 1989. postao je asistent Univerziteta u Ljubljani. Magistrirao je u septembru 1992. godine na Odjelu za biologiju ovog univerziteta. Već u januaru naredne godine upisao je doktorat na Odsjeku za zoologiju i fiziologiju na američkom državnom univerzitetu Louisiana. Disertaciju je uspješno odbranio 12. aprila 1996. godine. Trenutno dr. Božič radi kao asistent Etologije na Katedri za biologiju Biotehničkog fakulteta na Univerzitetu u Ljubljani. Dr. Božič je oženjen, ima dva sina i kćerku. Žive u Ljubljani.

Nedostatak AŽ košnica u odnosu na LR

– Pčelari u Sloveniji koriste tradicionalne Alberti-Žniderič ili AŽ košnice. Ovakav standard nam onemogućuje da sa bavimo selećim pčelarstvom, da prevozimo košnice (bez skidanja i utovara). Nedostatak ovakvog načina pčelarenja je skuplja košnica i više potrebnog alata za pčelarenje od standardnih LR košnica, što čini pčelarstvo manje isplativim. Ja sam u potrazi za tehnološkim rješenjima koja će biti više isplativa i prijateljska prema pčelama i pčelarima.

Predavač na mnogim katedrama

– Posljednjih godina, prije nego sam se počeo baviti ovim poslom, nekoliko različitih praktičnih vježbi rađeno je na ribama, miševima, pacovima i drugim životinjama. Ja pokušavam napraviti neki pokus sa pčelama. Od 2000-te, predajem na kursu Biologija insekata. Od 2002. godine predajem svršenicima na kursu Komparativne endokrinologije. Pčelarstvo predajem od 2004. godine.

/arhiv BH pčelara/

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY