Ispitivanje naučnika: VAŽNA JE BRZINA, A NE NAČIN VAĐENJA ŽAOKE NAKON UBODA...

Ispitivanje naučnika: VAŽNA JE BRZINA, A NE NAČIN VAĐENJA ŽAOKE NAKON UBODA PČELE

SHARE

Većina literature koja govori o neposrednom djelovanju nakon uboda pčele navodi kako žaoku treba sastrugati, možda s nožem, kreditnom karticom ili vrhom nokta. Ispitivanje strukture pčelinje žaoke istraživače je navelo na sumnju u ispravnost ovog savjeta

Ustaljeni savjeti o neposrednom tretmanu nakon pčelinjeg uboda govore kako pčelinji žalac treba sastrugati sa kože, nikako čupati vrhovima prstiju. Morfologija uboda kaže da nema nikakve osnove za ovakvo mišljenje i takav savjet će vjerojatno usporiti uklanjanje žaoke. U našim testiranjima smo otkrili kako nije bilo razlike u količini otrova nakon primjene obje metode, struganja i čupanja. Podaci koje smo dobili kažu kako je u oba slučaja bitna brzina vađenja žaoke nakon uboda, nikako metoda.

Ubodi pčela su vrlo česti, bolni i rijetko smrtonosni. U Americi izazovu oko 17 smrtnih slučajeva godišnje, dok se nešto manje od 1% stanovnika Velike Britanije javi doktoru zbog uboda medonosne pčele. Većina literature koja govori o neposrednom djelovanju nakon uboda pčele navodi kako žaoku treba sastrugati, možda s nožem, kreditnom karticom ili vrhom nokta.

Otrov iz žaoke

Ispitivanje strukture pčelinje žaoke navelo nas je na sumnju u ispravnost ovog savjeta, posebno kada je riječ o struganju žaoka nekim od gore pobrojanih alata. Dok neko izvadi kreditnu karticu ili dođe do noža, izgubi se dosta vremena. Zar nije jednostavnije iščupati ga odmah?

Izvršili smo istraživanje na ovu temu kako bi ispitali koji način uklanjanja žaoke je bolji i nakon kojeg je u naš krvni sistem ušlo više pčelinjeg otrova. Odvajanja žaoke od tijela medonosne pčele (Apis mellifera), nakon uboda u potpunosti se razlikuje od drugih insekata. Žaoka sa sobom nosi distalni segment pčelinjeg trbuha, zajedno sa živcima, različitim mišićima, otrov i pčelinji probavni trakt.

Pčelinja žaoka se nalazi na zadnjem dijelu tijela pčele. Oko žaoke se nalaze i dvije žlijezde koje luče otrov, kao i rezervoar (kesica) gdje se otrov nagomilava i odakle je spreman za primjenu, ubodom, kroz žaoku. Žaoka ima zasjeke, tako da, kada pčela ubode, žaoka u većini slučajeva ostaje u koži. Nažalost, ovo je i smrtonosno za pčelu.

Mišićna kretanja žaoke koordinira živac, te je žaoka “živa” i nakon uboda. Ovaj živac nastavlja “raditi” na dubini uboda u ljudsku kožu. U poređenju sa drugim životinjskim otrovima pčelinji otrov je po svom djelovanju blizak djelovanju zmijskog otrova (kobre i zvečarke) s tom razlikom što je kod pčela prisutan u vrlo malim količinama. Prema tome, veći broj uboda pčela može da ugrozi život čovjeka, pa i da izazove smrt. Otrov jedne pčele iznosi svega 0,2 – 0,3 mg, što znači da 3000 do 5000 pčela mogu dati tek 1 gram otrova.

Ubodi na podlakticu

Kako bi što bolje istražili otrov koji je ušao kroz pčelinju žaoku, mjerili smo područje crvenila na vlastitim podlakticama. U preliminarnim opažanjima, zaključili smo kako veličina crvenila oko mjesta uboda doseže svoj maksimum nakon deset minuta.
Ovaj test dao nam je dobre relativne mjere zatrovanosti. Sva mjerenja su bila naslijepo.

Deset minuta nakon svakog uboda, mjerili smo maksimalan i minimalan promjer crvenila i otoka koji se pojavio. Sve to uz pomoć digitalnog šestara. Kako bismo izmjerili veličinu tzv. masnice koja se pojavljuje nakon uboda, koristili smo različite doze od 1, 3, 10, 30 ili 100 grama suhog pčelinjeg otrova u 5 μl vodene otopine.

Pčelinja žaoka sadrži oko 150 μgrama suhog otrova, od kojeg se samo mali dio obično ubrizgava.

Uz mikrolitarsku špricu i 26 različitih vrsta punjenja, ubrizgavali smo pet koncentracija otrova, po dva puta u jednu jedinku. Svi ubodi bili su neovisni. Područja na koja smo primjenjivali ubode, očistili smo alkoholom. Prikupili smo pčele radilice koje su letjele oko svoje košnice, uhvatili je za krila, prislonuli uz kožu podlaktice dok nije ona ubola.

Vremenske serije

Ova serija urađena je s ciljem upoređenja učinka malih kašnjenja u uklanjanju žaoke, različitim metodama. Ove serije su nam služile za poređenje učinka u kašnjenju uklanjanja pčelinje žaoke. Označili smo brojevima pet mjesta na svakoj podlaktici i načinili pet tretmana na ta mjesta na svakoj ruci. Svaki tretman se sastojao od uboda u ruku, promjenjivog broja sekundi, a zatim struganja sa kože rubom kreditne kartice. Koristili smo tretmane od 0,5 sekundi, 1 sekunde, 2 sekunde, 4 i 8 sekundi.

Promatrač, nije svjestan koji tretman odgovara svakom dijelu, te je nakon deset minuta mjerio veličinu crvenila i otoka za svaki ubod. Prikupili smo podatke za pet uboda na jednom subjektu. Također, napravili smo seriju u kojoj smo na različite načine vadili žaoku iz kože. Drugu seriju smo radili kako bi ustanovili količinu zatrovanosti koja proizilazi iz načina uklanjanja pčelinjih žaoka, struganjem kreditnom kraticom i stiskanjem vrhovima prstiju. Oba vađenja vršena su nakon dvije sekunde. Ovaj proces je ponovljen na podlaktici druge ruke, s drugim tretmanom. Subjektu koji je primao ove tretmane bio je nepoznat način i količina kojom je tretiran. Prikupili smo podatke za deset uboda iz svakog od dva ispitanika.

Zaključci

1. Veličina crvenila i otoka zavisna je od količine ubrizganog otrova. Ubrizgavanje samo vode nije dovodilo do nikakvih promjena.

2. Došlo je do značajnog povećanja područja crvenila s povećanjem dužine perioda od uboda do vađenja žaoke. Mjesto uboda i područje nisu imali značajan utjecaj.

3. Razlika između veličine otoka i crvenila kod struganja ili čupanja prstima je minimalna, skoro zanemariva. Nije bilo značajne razlike između ispitanika ili ruku kod istih.

4. U malom broju slučajeva, struganje žaoke sa kože rezultiralo je lomljenjem kukica na toj istoj žaoci. Kukice su ostale u ljudskoj koži, što se nije desilo sa čupanjem. No, ovo nije dovelo do povećanja crvenila kože.

5. Metoda vađenja žaoke nema nikakav utjecaj na količinu otrova koji dospije u ljudski organizam. Ovaj savjet dolazi od onih koji ne poznaju strukturu i funkciju žaoke medonosne pčele.

6. Umjesto što brinete o načinu na koji ćete izvaditi žaoku, trebali bi više brinuti o brzini djelovanja i vađenja žaoke. (Istraživački tim Odjela za entomologiju Univerziteta u Kaliforniji i Odjela za entomologiju Državnog Univerziteta Pensilvanija/bh pčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY