Josip Popčević, 26-godišnji inženjer mašinstva: UČINAK JEDNE SOLITARNE PČELE JEDNAK JE UČINKU...

Josip Popčević, 26-godišnji inženjer mašinstva: UČINAK JEDNE SOLITARNE PČELE JEDNAK JE UČINKU 120 RADILICA MEDONOSNE PČELE!?

SHARE

 Nastambe za solitarke koje izrađujem sastoje se od cjevčica barske trske, prirodnog materijala kojeg te pčele najviše vole. One u te cjevčice polažu svoja jajašca zajedno s peludi iz kojih se razvija generacija pčela za sljedeću godinu“, objasnio nam je Josip Popčević, koji se 11 godina bavi proučavanjem i uzgojem solitarnih pčela.

Mladi diplomirani inženjer mašinstva 26 – godišnji Josip Popčević iz Zbjegovače kod Kutine velik je zaljubljenik u divlje, odnosno solitarne pčele. Jedanaest godina bavi se proučavanjem i uzgojem tih simpatičnih i korisnih kukaca za oprašivanje voća i drugog bilja i kaže da više ne može bez njih.

“Ljubav potječe još iz srednjoškolskih dana kada sam kao zaljubljenik u voće i prirodu solitarne pčele promatrao čisto iz hobija. Pčele i voćarstvo su vrlo povezani, pa i dalje nastojim, koliko mi obaveze dopuštaju, održavati i širiti voćnjak. Kada sam shvatio koliko su miroljubive i kolika je njihova važnost u oprašivanju, počeo sam ih ozbiljno proučavati i uzgajati i krenuo u posao s njima“, kaže Josip Popčević.

Sedam nastambi

Solitarna, divlja pčela ne živi u kolonijama, ne pravi med i – ne bode

Prošle godine osnovao je Obrt za proizvodnju nastambi za solitarne pčele “Cornuta“, prvi takve vrste u Hrvatskoj. Potrebe za solitarnim pčelama na terenu su velike, pa Josip ima pune ruke posla, zovu ga voćari sa svih strana.

“Bavim se uzgojom solitarnih pčela, izradom nastambi za njih i postavljanje tih nastambi s pčelama uglavnom u voćnjacima gdje su one potrebne da svojim djelovanjem pomognu oprašivanje voćaka. Ovog proljeća već od kralja februara puno vremena proveo sam na terenu postavljajući nastambe u voćnjacima. Krenuo sam u nasadima s najranijim vrstama voća, na primjer od nasada badema u Dalmaciji, do nasada dunja koje cvjetaju kasnije – kaže ovaj vrijedni mladić.

Njegove usluge koriste voćari diljem Hrvatske, a Josip nam je objasnio važnost i ulogu tih kukaca.

“Solitarne pčele spadaju zapravo u divlje pčele. One nisu poput pčela medarica, ne žive u kolonijama, ne prave med, a zanimljivo je i da ne bodu. Za razliku od medonosnih pčela puno su učinkovitije u oprašivanju. Prema nekim istraživanjima, jedna solitarna pčela ima učinak kao 120 radilica medonosne pčele. Lete na nižim temperaturama, dakle već na nekih pet-šest celzijevih stupnjeva, dok medaricama treba 12 do 15 stupnjeva da bi oprašivale. Posebno su korisne u nasadima kruške viljamovke, ali i drugih sorti čiji cvjetovi luče specifičan miris koji odbija medonosnu pčelu, a solitarne pčele ne biraju vrstu cvijeta koji posjećuju. Zbog toga se učinkovito primjenjuje kod oprašivanja cvijeta kruške.

  • Nastambe za solitarke koje izrađujem sastoje se od cjevčica barske trske, prirodnog materijala kojeg te pčele najviše vole. One u te cjevčice polažu svoja jajašca zajedno s peludi iz kojih se razvija generacija pčela za sljedeću godinu“, objasnio nam je Josip Popčević. On je u ekološkim porodičnim voćnjacima postavio sedam nastambi sa solitarnim pčelama. Kaže da se broj pčela prilagođava broju cvjetova, odnosno površini voćnjaka i da se kreće od hiljadu pčela po hektaru u nasadima jabuka do tri hiljade na primjer, u nasadima trešanja, kako se preporučuje u literaturi, ali on ih uvijek stavi više.

 Prijateljski oprašivači koji ne bodu

Josip s nastambama donosi kokone iz kojih izlaze mlade pčele. Kaže da životni ciklus solitarnih pčela kreće u proljeće izlijetanjem mladih pčela iz kokona. Odrasla pčela koja se izleže u martu ili aprilu živi otprilike do sredine maja. Nakon toga ugiba, a život nastavlja njeno potomstvo koje se tokom ljeta iz jajašaca preobražava u odraslu pčelu, koja prezimljuje unutar kokona i izlijeće sljedeće godine na proljeće.

Podsjeća da je nekada bilo mnogo više solitarnih pčela na ovim našim porostorima.

  • Bilo ih je zbog tadašnje primjene starih tradicijskih materijala u gradnji kuća i gospodarskih objekata od prijesne cigle, starog tipa crijepa, blata za žbuku, drvene građe, daščara gdje su imale mnogo više mogućnosti za polaganje jajašaca. Nažalost, savremeniji način gradnje, betonizacija, ali i sve veća upotreba pesticida u poljoprivredi smanjila je populaciju ne samo solitarnih pčela nego i svih drugih korisnih kukaca u prirodi – kaže ovaj hrvatski mladi stručnjak i nastavlja:
  • Nastambe za solitarne pčele ljudi mogu sami postaviti na svojim okućnicima bez obzira imaju li manji ili veći voćnjak. One su prijataljski oprašivači, nisu opasne zbog uboda, zanimljive su i za djecu i za sve ljude koje vole prirodu i žele obogatiti svoj okoliš.

Ovaj mladi čovjek kao praktičar koji svakodnevno živi sa solitarnim pčelama vjerovatno je trenutno jedan od najboljih poznavatelja tih kukaca u Hrvatskoj, ali i šire. Ističe da mu je do sada puno pomogla mr. sc. Marija Ševar, stručnjakinja i savjetnica bivše Hrvatske poljoprivredno-savjetodavne službe, a sada Ministarstva poljoprivrede koja ih također proučava i puno piše o solitarnim pčelama, ali i o ostalim korisnim kukcima u poljoprivredi. Sarađuje i s drugim stručnjacima i naučnicima u Hrvatskoj i u inostranstvu.

Posljednjih 30 godina pada broj oprašivača u prirodi

Lani je Josip zajedno s mr.sc. Ševar sudjelovao na jednom važnom skupu u Briselu. Na toj radionici govorilo se o važnosti oprašivača u prirodi. Istaknuto je da je prema istraživanjima velik problem što posljednjih tridesetak godina pada broj oprašivača u prirodi. Kompletna populacija korisnih kukaca je ugrožena i Evropska unija traži neke nove načine kako bi se zaustavio taj negativan trend. Uz bumbare i medonosne pčele i solitarne pčele vrlo su bitne u tom ekosustavu kukaca za oprašivanje.

“Pčele su zadužene za oprašivanje jedne trećine biljaka kojima se hranimo. Možemo samo zamislimo što bi bilo kad bi nestali ti korisni kukci”, kaže Josip koji u posljednje vrijeme sve češće prezentira svoje nastambe za pčele na izložbama i sajmovima.

“To je posao u kojemu nastojimo pomoći prirodi. Ne radi se o introdukciji novih vrsta nego o očuvanju i povećanju populacije naših autohtonih kukaca, koji su vrlo korisni za povećanje prinosa u voćnjacima – kaže ovaj zaljubljenik u solitarne pčele.

 

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY