KAKO STVARATI JAKE PČELINJE ZAJEDNICE

KAKO STVARATI JAKE PČELINJE ZAJEDNICE

SHARE

Osnove pčelarstva su nas naučile da primijenimo osnovne mjere i tehnike da na svom pčelinjaku stvorimo zdrave i jake pčelinje zajednice. Nije loše da se malo podsjetimo i možda dodamo nekoliko detalja.

Matica

Postoji jedna mudra pčelarska izreka koja glasi: „Kakva nam je matica takva nam je i pčelinja zajednica“! Tu je iskazana sama suština načina stvaranja jakih pčelinjih zajednica. Bez dobre i kvalitetne matice sve drugo što preduzimamo za stvaranje jake zajednice je uzaludno. Svaki pčelar ostavljajući dobre matice, a zamjenjujući one lošije može puno postići na poboljšanju otpornosti na bolesti i povećanju prinosa na svom pčelinjaku. Nabavka matica iz vještačkog uzgoja i njihovo uvođenje ne pčelinjak nije uvijek garancija da ćemo imati matice sa potencijalom da razviju velike površine legla, a time i da stvore jaku pčelinju zajednicu. Zato kod odabira i uvođenja ovih matica u pčelinje zajednice treba biti pažljiv. U protivnom, može da nam se desi da matice dobrog genetskog potencijala zamjenimo onima čiji potencijal je skromniji. Drugim riječima, treba uvijek mijenjati samo loše matice, a one dobre ostavljati.

Zalihe hrane

U svim pčelarskim knjigama se nalazi konstatacija da pčelinje zajednice uvijek moraju imati dovoljne zalihe hrane. To nije napisano bez razloga. Postoji čak i pčelarska mudrost koja glasi: „Med na medu rodi“. To nam govori mnogo. Zajednice na rubu gladi su pod stresom. One se ne razvijaju u punoj mjeri i nisu sposobne da iskoriste pašu ili da daju višak bilo kojih proizvoda. Kad počne paša takve zajednice najprije dopunjavaju svoje zalihe u plodištu, pa tek onda eventualni višak odlažu u medište. Ako znamo da plodištu uvijek treba biti 8 do 10 kg meda jasno je da će prinos biti umanjen najmanje za toliko. Kod zajednica koje imaju dovoljnu zalihu hrane u plodištu, pčele višak odmah deponuju u medište i eto nam dobrih prinosa. Znači, na hrani za pčelinju zajednicu ne treba štediti. Pčelarstvo je posao kao i svaki drugi. I u pčelarstvu vrijede pravila: „Da bi nešto dobio moraš nešto i uložiti“ i „Što više uložiš više ćeš i dobiti“. Još ćemo samo spomenuti loše pojave koje prate pčelinje zajednice koje oskudjevaju u hrani, a to su neotpornost na bolest, sklonost grabeži i agresivnost.

Kako obezbijediti dovoljne zalihe hrane

Pripreme za novu pčelarsku sezonu počinju koncem ljeta poslednjim vrcanjem meda. Pčelama je u tom periodu potrebno ostaviti dovoljno njihove prirodne hrane. Ako nema viška meda za vrcanje, nema. Nikad ne treba uzimati med iz plodišta, vrcati ga, a onda pčelama davati šećerni sirup da se to nadoknadi. Takav postupak je štetan po pčele, ali i po ljude koji će konzumirati takav med. On vjerovatno obiluje reziduama preparata korištenih za tretman varoe. Znači da naglasimo, nikad ne treba uzimati med iz plodišta. Ako je loša godina i pčele nemaju u plodištu dovoljno zalihe meda onda je potrebno izvršiti dopunu hrane šećernim sirupom. Pčelama treba dodavati veću količinu šećernog sirupa (1 do 2 litra) koncentracije 2:1 (šećer 2, voda 1) u razmacima od nekoliko dana sve dok zaliha hrane ne postane zadovoljavajuća.

Naravno, pčelama bi bilo najbolje dopuniti zalihe hrane ramovima sa medom, ali zbog ekonomske računice jako mali broj pčelara to radi. Pored meda neophodno je obezbijediti i dovoljne zalihe polena, odnosno perge.

Smatra se da u košnici nikad ne bi trebalo biti manje od 100 g perge po ramu. U vrijeme pripreme pčela za narednu sezonu, odnosno u toku njihove pripreme za zimu, poželjno bi bilo da u košnici bude bar 300 g perge po ramu. Perga se obezbjeđuje polenskom pašom ili dodavanjem ramova sa pergom koje smo sačuvali kao zalihu.

Polensku pašu, ako je nema u prirodi, možemo obezbijediti sijanjem biljaka koje daju obilje polena, a koje mogu da se siju pred jesen. Heljda je kultura koja daje izuzetne rezultate, a može se sijati postrno. Ona nije zajtjevna po pitanju kvaliteta zemljišta, a korovi joj ne mogu ozbiljnije naškoditi. Naglasićemo još samo da nikakve vještačke zamjene ne mogu u potpunosti zamijeniti polen.

Kad smo pčelama obezbijedili dovoljno kvalitetne hrane, pod uslovom da smo riješili i pitanje varoe za prezimljavanje pčela ne moramo brinuti. Potebno je obezbijediti još samo mir na pčelinjaku, odnosno onemogućiti pristup u pčelinjak stoci i živini.

Stimulativna prihrana

Naša rasa pčela ima buran proljećni razvoj. To je ujedno i period kada možemo intervenisati i pomoći pčelama da se što brže i što bolje razviju. U principu, dok ne krene ubrzan proljetni razvoj nije potrebno ništa posebno raditi. Neki pčelari koncem januara dodaju pčelama prvu pogačicu. Tada ubrzan razvoj još nije krenuo. Dodavanje pogačice u tom slučaju ima smisla samo ako su pčele „izbile“ na satonoše, odnosno ako nemaju dovoljno hrane. Sa druge strane, dodavanje pogačice u to vrijeme neće naškoditi pčelama, ali ih neće ni podstaći na ubrzan razvoj. Pčelama dodajemo prvu pogačicu u svrhu stimulacije i ubrzavanja razvoja kada uočimo prvi unos polena i sa tim nastavljamo sve dok vremenski uslovi ne dozvole dodavanje tečne hrane. Sa dodavanjem tečne hrane, u našim uslovima, se može početi koncem marta ili početkom aprila. Pčelama dodajemo svako veče 150 do 250 ml šećernog sirupa koncentracije 1:1 ili svako drugo veče 500 ml sirupa, sa povremenim pauzama od nekoliko dana. Možemo upotrijebiti i sirup sa manjom koncentracijom šećera (2:1 u korist vode). U sirup je dobro dodati preparat sa kobaltom, po upustvu za upotrebu, koji podstiče pčele hraniteljice da luče više mliječi kojom hrane maticu. Obilno hranjena matica je tako stimulisana da položi više jaja. Stimulativna prihrana se može vršiti samo pogačicama za pčele, znači bez dodavanja tečne hrane. U tom slučaju se takođe postižu dobri rezultati, mada su oni postignuti dodavanjem sirupa za nijansu bolji.

Proširivanje pčelinjeg gnijezda

Proširivanje pčelinjeg gnijezda je postupak koji je neophodan da bi ubrzali stvaranje velikih površina legla. Pčele same šire i pripremaju matici prostor za polaganje jaja, uklanjaju med iz zone legla i poliraju ćelije. Matica širi leglo sve dok ne zaleže čitave ramove u centralnom dijelu gnijezda, a onda prelazi na prazne ramove sa strane koje pčele gusto zaposjedaju. Možemo joj pomoći i u jednom i u drugom slučaju i tako sve ubrzati. To je ujedno i način da obnovimo saće u plodištu.

Prvo proširenje zakretanjem ramova i nastavaka

U rano proljeće ramovi na kojima se nalazi pčelinje leglo imaju još dosta meda, naročito u zadnjem dijelu. Pčele polako uklanjaju taj med i oslobađaju matici prostor za polijeganje jaja. Tako se polako šire površine saća u kojima je leglo, da bi na kraju čitav ram bio zaležen. To možemo ubrzati, kako literatura preporučuje, povremenim okretanjem jednog rama sa leglom za 180°. U toj poziciji dio rama sa medom se nalazi između dva rama sa leglom. Pčele ne trpe med u zoni legla, ubrzano ga uklanjaju i tako matici oslobađaju prostor. Kod ovog postupka treba biti pažljiv i dobro procijeniti snagu zajednice da se ne bi desilo da se leglo prehladi. Mnogo bolji postupak od ovog je zakretanje čitavog nastavka za 180°. U ovoj poziciji djelovi ramova sa medom su okrneuti prema letu, što pčele ne trpe. One uklanjaju taj med i tako ravnomjerno na svim ramovima oslobađaju prostor matici. Kod ovog postupka ne postoji mogućnost da se leglo prehladi.

Prvi način

Ako su pčele zimovale u jednom nastavku LR pripremićemo novi nastavak sa ugrađenom satnom osnovom u ramove. Iz plodišta ćemo izvaditi jedan krajnji ram. Obično je taj ram više-manje pun meda. Njega stavimo u sredinu nastavka sa satnom osnovom. U plodištu pomaknemo drugi ram do zida košnice. Na njegovo mjesto stavimo ram sa satnom osnovom. Na trećem ramu se najvjerovatnije nalazi leglo tako da se ram sa satnom osnovom stavlja do legla. Na podnicu stavimo nastavak sa satnom osnovom i onim ramom meda u sredini. Na njega stavimo nastavak koji je do tada bio na podnici. Pčele će zbog svog instinkta da hranu skladište iznad legla prenositi med iz donjeg nastavka i smještati ga iznad legla. To veoma stimulativno djeluje na zajednicu, a postupak nazivamo „automatsko prihranjivanje“.

Za sedam dana, otprilike (period zavisi od vremenskih uslova) provjerimo jesu li pčele izgradile satnu osnovu u ramu koji smo dodali do legla i da li je matica položila jaja. Ako jeste, postupak ponavljamo sa ramom meda sa druge strane. Opet ram sa medom spuštamo u centralni dio donjeg nastavka, drugi ram pomjeramo do zida košnice, a na njegovo mjesto stavljamo ram sa satnom osnovom. Kad i taj ram bude izgrađen i zaležen iz gornjeg nastavka spuštamo jedan ram sa zatvorenim leglom u donji nastavak. Stavljamo ga između ona dva rama sa medom koja su sad već poluprazni. Na mjesto rama sa leglom koji smo uzeli stavljamo satnu osnovu.

Pošto je vrijeme toplije, a pčelinja zajednica ojačala, satnu osnovu slobodno možemo staviti u centralni dio gornjeg nastavka (između dva rama sa leglom). Ovaj postupak možemo ponavljati sve do 15 dana pred bagremovu pašu.

Drugi način

Ako su pčele zimovale na dva LR nastavka kad pčele ispune gornji nastavak spuštamo ram sa medom iz gornjeg nastavka u centralni dio donjeg nastavka. Drugi ram u gornjem nastavku pomićemo do zida košnice, a na njegovo mjesto stavljamo ram sa lijepim izgrađenim saćem koji smo uzeli iz donjeg nastavka. Kad matica položi jaja u dodati ram i leglo bude poklopljeno ovaj postupak ponavljamo spuštajući u donji nastavak ram sa medom koji je bio sa druge strane.

Pčele će prenositi med iz ramova u donjem nastavku u gornji nastavak čime će imati privid unosa nektara i matica će nastaviti da dobro zaliježe saće. Kad je matica zalegla i taj novi ram spustimo u donji nastavak jedan ram sa zatvorenim leglom tako što ga stavimo između ona dva rama sa medom. Na mjesto rama sa leglom koji smo uzeli iz gornjeg nastavka možemo staviti ram sa satnom osnovom. Višak ramova koji se pojavljuje dodavanjem ramova sa satnom osnovom uklanjamo iz košnice.

Nastojimo da to budu ramovi sa starim, crnim saćem koje isjecamo i pretapamo u vosak. Na taj način vršimo zamjenu starog plodišnog saća sa novim. Spuštanje legla u donji nastavak i dodavanje satne osnove možemo nastaviti sve do petnaestak dana do očekivane bagremove paše. Moguće je umjesto prevještavanja ramova sa leglom izvršiti zamjenu mjesta nastavcima.

Gornji nastavak stavimo na podnicu, a onaj sa podnice stavimo na njega. Kod ovog postupka treba dobro procijeniti snagu čelinje zajednice i vremenske uslove koji se očekuju, jer pčelinja zajednica zbog narušenog toplotonog režima izvjesno vrijeme može stagnirati u razvoju.

Ujednačavanje proizvodnih zajednica

Predvajanje ili ujednačavanje je postupak dovođenja proizvodnih zajednica na približno isti broj jedinki. Pregledom pčelinjih zajednica smo ustanovili njihovu snagu i na osnovu toga ih podijelili na pomoćne i proizvodne. Pomoćne su one zajednice koje na 15 do 20 dana prije očekivanog početka cvjetanja bagrema imaju manje od 8 ramova legla. Zajednice sa 8 i više ramova legla će nam biti proizvodne. Iz pomoćnih zajednica ćemo uzeti po nekoliko ramova sa poklopljenim leglom i dodati ih proizvodnim zajednicama tako da ih dovedemo na po 10 ramova sa leglom. To je biološki optimum za najbolje iskorištenje nadolazeće glavne paše. Zajednica koja u ovom trenutku ima 10 i više ramova svoga legla je nešto ka čemu treba težiti. Takve zajednice ne pojačavamo, ali im i ne oduzimamo leglo. Njima samo treba obezbijediti dovoljno prostora i pustiti ih da se razvijaju. Pomoćne zajednice smo sveli na nukleuse koji će se, pod uslovom da matica nije bila uzrok slabosti, u toku paše razviti toliko da ispune čitav nastavak.

Prisustvo dobre matice i navedene mjere uz dobre vremenske uslove omogućiće da se proizvodne pčelinje zajednice dobro razviju. Do konca aprila imaćemo na pčelinjaku jake proizvodne pčelinje zajednice sa kojima možemo krenuti u bilo koju vrstu pčelarske proizvodnje.

Uništavanje varoe

Dobra mtica, dobre zalihe hrane, pravovremeno stimulativno prihranjivanje i druge mjere koje provodimo da bi smo stvorili jake pčelinje zajednice neće imati željeni efekat ukoliko nismo riješili pitanje varoe. Bez stavljanja pod kontrolu ovog parazita nema ni jakih pčelinjih zajednica, niti isplativog pčelarenja. O varoi je toliko toga već napisano i kazano da je veoma teško reći nešto novo, nešto još nepoznato. Zato ćemo samo naglasiti nekoliko svima poznatih stvari koje su značajne za pčelara praktičara.

Preparati za uništavanje varoe se u pravilu ne smiju koristiti dok traje medobranje, odnosno dok su nam medišta na košnicama. Postoje preparati čija je upotreba dozvoljena i u ovom periodu (npr. mravlja kiselina), ali ih primjenjuje relativno mali broj pčelara. Bilo koji preparat da koristimo potrebno je provjeriti njegovu efikasnost na nekoliko košnica. Ako budemo zadovoljni dejstvom kontrolisanog preparata, tek onda ćemo primjeniti preparat na sve ostale košnice. Preparate protiv varoe treba upotrebljavati  ciljano, odnosno moramo imati nekakav plan uništavanja varoe.

Svaki dobar plan predviđa da se varoa tokom godine drži pod kontrolom toliko da njen broj ne može ozbiljnije naškoditi pčelama, a završno tretiranje se radi u kasnu jesen kad nestane pčelinjeg legla. Striktno se treba pridržavati preporuka iz upustva za upotrebu preparata, naročito kad su u pitanju vrijeme i dužina tretmana i propisana doza po zajednici.

Svake godine zimski gubici pčelinjih zajednica su ogromni. Mnogo su veći nego što to pokazuje zvanična statistika. To je zato što pčelari, iz neobjašnjivih razloga, kriju stvarne gubitke i tako stvaraju lažnu sliku stanja u pčelarstvu. Lažna slika dovodi do pogrešnih zaključaka, a oni dovode do pogrešnih poteza.

Pogrešni potezi dovode do još većeg pogoršanja stanja u pčelarstvu. I tako u krug. Za te zimske gubitke u pravilu pčelari uvijek optužuju nekog drugog. Često se govori ne nekom „čudnom“ izumiranju pčela. Mistifikuje se gola činjenica da su pčelari omanuli u suzbijanju varoe. Ako se nekom desi da mu tokom zime stradaju jake pčelinje zajednice, a slabići mu prežive sa velikom dozom sigurnosti možemo reći da je u pitanju djelovanje varoe. Možemo reći da je varoa kriva za preko 90% slučajeva zimskih uginuća pčelinjih zajednica. Isto tako možemo reći i da je pčelar odgovoran za 100%zimskih i ostalih stradanja pčelinjih zajednica. Ako prihvatimo ove činjenice lako ćemo naći način da spriječimo gubitke na pčelinjaku.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY