Kilogram meda vrijedi kao 3kg goveđeg mesa, 50 komada jaja, 5,5 litara...

Kilogram meda vrijedi kao 3kg goveđeg mesa, 50 komada jaja, 5,5 litara mlijeka, 3kg svježe riječne ribe, 5kg narandži, 1kg šunke ili 12kg povrća

SHARE

 Osim vlastite prakse i sagovornika iz pčelarskog miljea, Almira je koristila vrijednu pčelarsku literaturu kao što su knjige Rašida Zorlaka, Rajka Radivojca, Slavka Bubala, Ferida Velagića, Branka Relića, Zdravka Avrama…te priručnike, pravilnike i časopise BH pčelar.

Almira Harbaš

 

Prvi ciklus studija na Prirodno-matematičkom fakultetu odsjeka za biologiju, smjer mikrobiologija, studentica Almira Harbaš završila je diplomskim radom na temu „Palinološka analiza meda sa područja Unsko-sanskog kantona“ (Mentor: prof. dr. Samir Đug). Temu vezanu za pčelarstvo, uspješno odbranjenu u julu prošle godine, Almira je odabrala između ostalog i shodno činjenici da se i sama bavi pčelarstvom, i to veoma uspješno. Prije njenog, nijedan se diplomski rad nije bavio ovom tematikom. Zanimljivo je da je Almira i srednju školu završila s maturskim radom na temu pčelarstva, a i magistarski rad ide u tom smjeru. Svoje znanje iz oblasti pčelarstva, kako teoretsko, tako i ono praktično, pomoglo je Almiri da napiše izuzetno koristan rad koji će poslužiti i novim generacijama kako studenata tako i pčelara.

– Ovu sam temu izabrala između ostalog i zbog potencijala i resursa Unsko-sanskog kantona gdje se nalazi veći broj bh. pčelara. Bit diplomskog je bio utvrditi da li deklaracija meda odgovara palinološkoj analizi, odnosno sastavu polena što je inače određeno pravilnikom, znači, utvrditi je li određeni med s lokacije za koju se tvrdi da jeste. Recimo, izvoz meda u EU polenska analiza je obavezna. Neko za svoj med tvrdi da je bagremov, a laboratorija pokaže da nema dovoljan broj polenovih zrna bagrema (ima, ali nije zadovoljavajući broj), onda se taj med mora deklarisati kao livada. Moja analiza rađena u laboratoriji na Fakultetu je pokazala da pčelari USK-a ispravno deklarišu svoje medove – kaže Almira, kod koje se ljubav prema pčelarstvu rodila još od malih nogu, zahvaljujući njenim roditeljima.

– Roditelji pčelare od 1999.godine. Sa osam godina prvi put sam ušla u pčelinjak. Od 2012. sam aktivna članica udruženja pčelara „Lipa“ Bosanska Krupa. Od opštine Bosanska Krupa dobila sam plaketu „Zlatna pčela“ za 2012.. Takođe, iste godine sam branila maturski rad na temu: „Pčelarstvo (biologija pčele i pčelinji proizvodi)“. Pohađala sam školu za pčelare početnike (teorijski i praktični dio) koju je organiziralo UP „Lipa“ Bosanska Krupa.

Rad ove pčelarke praktičarke, sa našim ćemo čitateljima radi obimnosti – podijeliti kroz više nastavaka. Kako se rad ne bavi isključivo palinološom analizom meda na Unsko-sanskom kantonu, već je na tridesetak strana detaljno opisan med, njegova podjela, sastav, svojstva i definicija, polen, njegov sastav, struktura i proces sakupljanja, u prvom nastavku, iz uvoda diplomskog rada, izdvajamo najzanimljivije dijelove.

Definicija, svojstva i podjela meda

Prema Pravilniku o kvalitetu meda i drugih pčelinjih proizvoda (Službeni glasnik BiH 37, 2009) med je sladak, gust, viskozni, tekući ili kristaliziran proizvod što ga medonosne pčele proizvode od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od medne rose, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari i odlažu u ćelije saća da sazrije. Med je vrlo kvalitetna i hranjiva namirnica.  Boja tečnog meda varira od jasno bistre – gotovo bezbojne (slične vodi), preko svijetlo-žute i tamno-žute, te smeđe do crne. Boja varira zavisno od botaničkog porijekla, starosti i uslova skladištenja, ali transparentnost odnosno jasnoća boje zavisi od količine suspendiranih čestica kao što je polen.

Postoje različiti načini klasifikacije meda. U prvom redu med se označava prema vrsti biljke sa koje pčele sakupljaju nektar. U našim prirodnim uslovima u pojedinim godinama mogu se dobiti relativno čisti medovi od bagrema, lipe, vrijeska, kadulje, lavande, ružmarina, suncokreta, pitomog kestena i nekih drugih biljaka. Mora se napomenuti da izvjesna svojstva kao što su boja i aroma variraju iz godine u godinu ili zavise od tipa zemljišta i drugih faktora.

Prema porijeklu medonosnih biljaka ili medne rose­­ imamo: nektarski ili cvijetni med ( proizvod koji proizvode medonosne pčele od nektara cvjetova medonosnih biljaka različitih vrsta (lipa, bagrem, kadulja, lavanda itd.); sortni ili monoflorni – med u kojem broj čestica polena određuje biljne vrste mora biti prisutan u najmanjem određenom procentu i mora imati svojstven okus i miris označene medonosne biljke; cvijetni ili poliflorni – med od više biljnih vrsta; medljikovac (proizvod koji medonosne pčele proizvode od medne rose crnogoričnih i bjelogoričnih biljaka (četinarki i liščara) ili iz ekstrakta insekata roda Hemiptera, koji sišu dijelove biljaka; mješoviti med (mješavina nektarskog meda i medljikovca.)

Druga podjela meda zasniva se na biljkama: Amorfin med – (amorfa, Amorpha fruiticosa L.); Bagremov med – (bagrem, Robinia pseudoacacia L.); Dračin med – (drača, Paliurus spina-christi Mill.); Facelijin med – (facelija, Phacelia tanacetifolia Benth); Heljdin med – (heljda, Fagopyrum esculentum Moench); Kaduljin med – (kadulja ili žalfija, Salvia officinalis L.); Kestenov med – (pitomi kesten, Castanea sativa L.); Lavandin med – (lavanda, Lavandula angustifolia L.); Lipov med – (lipa, Tilia spp. L.); Livadski med;  Med od maline – (malina,  Rubus idaeus L.); Maslačkov med – (maslačak, Taraxacum officinale L.); Med od matičnjaka – (matičnjak, Melissa officinalis L.); Metvičin med – (metvica, Mentha piperita L.); Planičin med – (planika, Arbutus unedo L.); Repičin med – (repica, Brassica napus L. var. napus rape); Ružmarinov med – (ružmarin, Rosmarinus officinalis L.); Suncokretov med – (suncokret, Helianthu annuus L.); Vrbov med – (vrba, Salixspp. L.);Vrijeskov med – (vrijesak, vrišt, Calluna vulgaris (L.) Hull); Vrijesov med – (vrijes, Erica spp. L.); Zlatošipkin med – (zlatošipka, Solidago gigantea L.).

Sastav  meda

U svom prirodnom obliku, med se sastoji od šećera (monosaharida), glukoze i fruktoze, kiselina i različitih elemenata koje čovjek  lako prima, fermenata i vitamina koji ubrzavaju biološko-hemijske procese u organima čovjeka. Značajna kvalitativna karakteristika meda je u tome što sadrži željezo koje je u takvom obliku da ga želudac prima i lako prenosi u krv. Zbog toga je med na prvom mjestu, kada su u pitanju malokrvne osobe.

Glavni konstituenti meda su isti za sve vrste meda, ali precizni hemijski sastav meda i njegova fizička svojstva variraju s obzirom na vrstu biljke iz koje je med dobiven. Varijacije u njegovim fizičko-hemijskim svojstvima zavise od nektara i polena biljke, boje, vlage, te sadržaja proteina i minerala. Iz tih razloga med je povezan sa svojim botaničkim porijeklom, procesuiranjem, skladištenjem i klimatskim faktorima, kao i sa temperaturom na kojoj med sazrijeva u košnici.

Najvrijedniji sastojak  meda su  šećeri. Ima ih i do 80 odsto, od čega su oko 38% su voćni šećeri (fruktoza), 30% su grožđani šećeri (glukoza), svega 8% čini saharoza a ostatak čine maltoza i ostali disaharidi. Inače, u medu ima 26 vrsta raznih šećera. Zbog svog raznovrsnog i bogatog sastava, kilogram meda vrijedi kao 3kg goveđeg mesa, 50 komada jaja, 5,5 litara mlijeka, 3kg svježe riječne ribe, 5kg narandži, 1kg šunke ili 12kg povrća. U kilogramu meda ima oko 3000 kalorija. Sadržaj desetak vitamina daje medu posebnu vrijednost.

Palinologija je biološka nauka koja se bavi proučavanjem polenovih zrna i spora. Grana palinologije koja proučava polen i druge mikroskopske elemente koje se nalaze u talogu meda (netopivi dio meda odvojen centrifugiranjem) naziva se melisopalinologija. Melisopalinologija ili polenova analiza meda zazuzima značajno mjesto u kontroli kvalitete pčelinjih proizvoda te je uvrštena i u zakonsku regulativu).

Polen i njegova struktura

Polen je zaista jedan od jedinstvenih bioloških proizvoda prirode. To nam dokazuje najinteresantnija harmonija između biljnog i životinjskog carstva, zvana, pčela. S jedne strane, bilje proizvodnjom polena osigurava život pčelama, dok s druge strane, pčele skupljajući nektar pridonose preživljavanju biljnog svijeta kroz proces oprašivanja. Polen nije pčelinji proizvod kojeg pčele sintetiziraju u svom tijelu već je to vrlo sitni, odvojivi i prijenosni biljni organ s muškim genetskim naslijeđem. Nastaje u peludnicama (anterama) prašnika i sastoji se od živog sadržaja i vanjskog omotača. Vanjski je omotač građen od dva glavna sloja, vanjskog (eksina) i unutarnjeg (intina).

Eksina je nepropusna i sastoji se od sporopolenina, tvari koja je vrlo rijetka i hemijski iznimno otporna, kao i male količine polisaharida, dok je intina prilično propusna i sastavljen je od celuloze. Nepropusnost i otpornost eksine omogućuje zaštitu sadržaja polenovog zrna za vrijeme njegova putovanja između peludnice i njuške tučka. No, eksina ipak ne pokriva intinu u potpunosti jer bi se time onemogućilo oprašivanje biljaka pa na njoj postoje otvori u obliku izduženih brazda ili okruglih pora kroz koje iz polenovog zrna putuje jezgra s muškim nasljednim materijalom do sjemenog zametka (ženskog nasljednog materijala) drugog cvijeta ili druge biljke. Stoga je navedena građe eksine (pore, brazde i različite izrasline na površini) tipična za biljnu vrstu i od velike nam je pomoći u određivanju o čijoj se peludi radi, iako u blizini nemamo biljku.

Građa polenovog zrna

Proces sakupljanja polena

Posjećujući cvjetove skoro cjelokupno tijelo radilice biva zaprašeno polenom. Čisteći prednjim nogama rilce radilica skuplja polen vlažeći ga nektarom ili medom i time ga čini ljepljivim. Ujedno čisti polen s glave i prednjeg dijela prsišta. Osim nektara radilica prigodom skupljanja polena dodaje i vlastite izlučevine koje sadrže različite enzime (amilaza, katalaza). Radilica tada uzima zrak i lebdi, prebacujući polen s prednjih na srednje noge, a sa srednje na stražnje noge. Tako navlaženi polen miješa se sa suhim polenom koji se nalazi na polenovoj četki stražnje noge.

Istraživanje je obuhvatilo područje Unsko – sanskog kantona (gradove: Bosanska Krupa, Bihać, Cazin, Sanski Most, Bužim, Velika Kladuša, Bosanski Petrovac i Ključ) te okolne gradove Prijedor i Bosansku Kostajnicu. Za realizaciju ovog rada prikupljeno je 27 uzoraka meda sa različitih lokaliteta i pčelinjaka. Detaljno je analizirano 10 reprezentativnih uzoraka, uzimajući u obzir sve vrste medova i gradove sa područja Unsko – sanskog kantona.

Za razjašnjenje daljnjeg prijenosa polena potrebno je opisati građu stražnje noge kod radilica. Naime, goljenica stražnje noge svojim donjim krajem proširuje i s vanjske strane postoji udubljenje oko kojeg je vijenac jakih dlačica-košarica. Također, pri dnu goljenice nalazi se red jakih dlačica-peludni češalj. Osim specifične građe goljenice i na prvom članku stopala sa zadnje strane postoji produžetak dlačica-ostruga.

Dijelovi stražnje noge radilice bitni za skupljanje polena

Sljedeći prijenos polena, od unutarnje strane polenove četke stražnje noge prema vanjskoj strani košarice izgleda anatomski nemoguće, ali radilice su razvile domišljat mehanizam za njegov prijenos i skupljanje. On se odvija za vrijeme leta radilice tarući jednu o drugu nogu. Polenov češalj suprotne stražnje noge struže unutarnju površinu polenove četke iz čega proizlazi prebacivanje polena od polenove četke u ostrugu suprotne noge. Peludni češalj i zupci koji se nalaze na ostruzi sprječavaju ispadanje polenove mase s unutarnje strane goljenično-stopalne veze. Konačno, polen koji se nakupio na ostruzi biva potisnut u košaricu, gdje se ljepljive grudice peluda sve više i više gomilaju.

Način na koji radilice prenose polen s unutarnje na vanjsku stranu noge

 

 

 Podjela meda prema načinu proizvodnje

Uzorci meda za palinološku analizu
  • med u saću – med što ga pčele čuvaju u stanicama svježe izgrađenog saća koje ne sadrži legla ili med u potpornim listovima tankog saća napravljenim isključivo od pčelinjeg voska, koji se stavljaju na tržište u zatvorenom cijelom komadu saća ili dijelovima takvog saća;
  • cijeđeni med – med dobiven cijeđenjem otvorenog meda u saću koje ne sadrži legla;
  • vrcani med – med dobiven centrifugiranjem otvorenog meda u saću koje ne sadrži legla;
  • kremasti med – vrcani med dobiven ubrzanim procesom kristalizacije;
  • topljeni med – med dobiven postupkom hladnog gnječenja saća koje ne sadrži legla uz ili bez primjene postupka umjerenog zagrijavanja najviše do 45 °C s naknadnim brzim hlađenjem;
  • filtrirani med – med dobiven postupkom odstranjivanja stranih anorganskih ili organskih tvari kao rezultat značajnog smanjenja udjela peludi u medu, čiju je analizu potrebno raditi prije i nakon filtriranja koje se smatra valjanim;
  • industrijski med ili med za preradu – med koji se koristi isključivo u industrijske svrhe ili kao sastojak hrane koja podliježe daljnjoj preradi, a neprikladan je za neposrednu prehranu ljudi (Batinić & Palinić, 2014).

 

(BH pčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY