Med sa dva lica: Eliksir u gorkom pakovanju

Med sa dva lica: Eliksir u gorkom pakovanju

SHARE

Vjeruje se bezrezervno da je med uvijek zdrav. A šta ako ga prave bolesne pčele? Savjesni pčelari tvrde da je zdrav med samo onaj koji se proizvodi na prirodan način, od zdravog roja, u nezagađenoj sredini, bez štetnih dodataka i dodira sa metalom. Vrijednost meda možda ponajviše zavisi od toga da li su pčele zdrave, i da li u medu ima lijekova, antibiotika, naprimjer…

Činjenica je da dio uzgajivača pčela, a koje bismo mogli blago da okarakterišemo kao nesavjesne pčelare, dorađuju med na razne načine. Pčelama i njihovoj ambroziji doturaju antibiotike i razne druge lijekove i arome, ili šećerom uvećavaju proizvedene količine. Uz nedužne pčele, u tom lancu prevara, naravno, najgore prolaze oni koji koriste takav nezdravi, pa čak i štetni med.

Razlika u stvarnoj vrijednosti meda, jasno je vidljiva i kroz cijenu njegove proizvodnje. Litarska tegla kvalitetnog meda košta oko 15 KM, dok cijena lošeg meda zna biti upola niža, a nažalost, često i identična cijeni stvarnog, prirodnog meda.

O prekomjernim dozama antibiotika u medu i njihovom utjecaju na zdravlje, govori apiterapeut iz Beograda, Žarko Stepanović:

  • Veliki broj košnica na malom prostoru, što se u prirodi nikad ne susreće, pogoduje širenju bakterijskih, gljivičnih i parazitskih bolesti pčela. Infekcije se brzo šire i zahvataju najprije slabe zajednice, a potom i cijeli pčelinjak. Štiteći ih od bolesti, pčelari nepravilno koriste antibiotike, najčešće “fumagilin” ili insekticid “fluvalinat”. Kao lijek protiv parazita varoe, koristi se naftalin, koji izaziva mutagene, embriotoksične i kancerogene efekte, koji za posljedicu imaju patološke anomalije u razvoju ploda i dovode do spontanog pobačaja. I “amitraz”, posebno njegovi sastojci foramidin i ksilidin, kojim se med štiti od parazita, ostaje aktivan 18 mjeseci, a ima i kancerogeno i mutageno dejstvo. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila ga je najopasnijom hemikalijom u pčelarstvu.

Veoma je opasna i upotreba “piretroida” (poput “fluvalinata”), koji se koriste za suzbijanje parazita varoe. Ova supstanca zadržava se u medu tokom cijele godine, a i kod pčelara koji njome posluju može da izazove glavobolju, povraćanje, kašalj, kijavicu, suzenje očiju, svrab i reakcije na koži.

Preparat “perizin” prvobitno je zamišljen kao ekološki lijek protiv parazita varoe, ali se tokom eksploatacije pokazao kao veoma štetan. Njegova dugotrajna upotreba povećava koncentraciju otrova u pčelinjem vosku od 125 do čak 15.000 puta. Izaziva nesanicu, znojenje, poremećaj vida, nesposobnost koordinacije, grčenje, sužavanje bronhija, otežano disanje…

A “fumagilin”, koji se duže od decenije koristi protiv nozemoze (američka pčelinja kuga) zbog nekontrolisane primjene dospijeva u med i tu se zadržava punih 12 mjeseci! Ako se daje u većim količinama, ovaj jaki antibiotik može kod ljudi da izazove ozbiljne poremećaje i reakcije, posebno kod trudnica i ploda.

Zdrava alternativa

  • U preventivi i liječenju treba koristiti preparate izrađene na bazi ljekovitog bilja i jačati pčelinju zajednicu vitaminima i mineralima, i s jeseni, i u rano proljeće, dok nema cvijetnog praha – savjetuje mr. Stepanović, te dodaje:
  • Savjetuje se i upotreba mravlje kiseline, jer dezinfikuje košnicu i djeluje na štetočine u pčelinjem društvu, a obara i varou. U praksi se, ipak, pokazalo da je pčele najbolje prihranjivati medom, jer je on njihov prirodni lijek i hrana, dok je šećer ugljikohidrat, od kojeg se pčele brzo razbole.

U suzbijanju varoze i američke pčelinje kuge, potvrđena je visoka efikasnost svježeg lišća aromatičnog bilja: gorki pelin, anis, nana, majčina dušica, korijander, lavanda, ili paradajz. Povezano u snopiće, ili isjeckano kao salata, širi jake mirise koji obaraju parazite. Kao i eterična ulja, poput mentola, timola, anisa, kamfora, lavande ili bosiljka, koji u košnici oslobađaju oštre mirise i uništavaju parazite.

Provjerene metode provjere kvalitete

Jedan od starih i provjerenih načina da se utvrdi da je neki med stvarno dobar, jeste da ga zagrabite kašikom i provjerite da li će pri padu njegova nit biti neprekinuta. Važno je i da med ima ujednačenu boju. Ako dođe do raslojavanja, pa se gore izdvoji med koji ima lakšu fruktozu, a dolje ostane onaj sa glukozom, znači da je miješan sa šećerom i da nema odgovarajući kvalitet. Možete da primijenite i jednostavan test: komad bijelog papira umočite u med i zapalite. Bijeli dim znači ispravnost.

I pčele čekaju Evropu

  • U nekim zemljama, kao što je Australija, medikamenti za liječenje zaraznih i drugih opasnih bolesti pčela mogu da se dobiju samo uz recept i isključivo uz odobrenje veterinarskog inspektora. Med iz “zagađenih” košnica ne može da se prodaje, do ozdravljenja pčelinjeg društva – ističe Stepanović.

I u Evropskoj uniji priprema se sličan zakon.

Razblažena slast

Med je, nažalost, jedan od proizvoda koji se lako krivotvori, a prevaru teško utvrđuju i najveći stručnjaci. Kada se, recimo, kuhinjski šećer pomiješa sa nektarom, u medu dolazi do istih procesa kao i pri čuvanju prirodnog pčelinjeg meda.

A kada tržište zahtijeva takozvani “tečni med”, pčelari pristupaju jednostavnom postupku i zagrijavanjem odstranjuju kristale. Ako pri tome prekorače temperaturu od 37 stepeni Celzijusa, dolazi do isparavanja dragocjenih antimikrobnih supstanci. Iznad 50 stepeni, uništavaju se gotovo sve ljekovite materije, a pri temperaturi višoj od 80 stepeni, oslobađa se i opasni otrov HMF (hidroksimetilfurfurol) koji ima toksično i kancerogeno dejstvo. Zato je, svakako, sigurnije koristiti i ušećereni med, nego rizikovati da dobijete teglu beskorisne ili opasne slasti.

/Arhiv BHP/

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY