Narodna vjerovanja i magijski postupci u pčelinjacima: Ako roj odleti i spusti...

Narodna vjerovanja i magijski postupci u pčelinjacima: Ako roj odleti i spusti se na komšijsko imanje, smatralo se da da je njegovo vlasništvo!

SHARE

Vjerovalo se da ovaj roj nije slučajno odletio komšiji i da donosi sreću u tu kuću. Na pčelinjake su se tavljale konjska lubanja ili goveđe kosti, jer se vjerovalo da se time pčele štite od zlog i urokljivog pogleda

bh pcelar 48 hvatanje roja ilustracijaOduvijek je pčelarstvo imalo dvostruku korist za ljude sa balkanskih područja; medom i voskom su se podmirivale prehrambene, zdravstvene te tehnološke potrebe, a djelovanje pčela na oplodnju bilja koristilo je agrarnoj proizvodnji, posebno u voćarstvu.

Kod čovjeka sa ovih prostora pčele su oduvijek zauzimale posebno mjesto. Smatraju se Božjim stvorenjima. Kad izgube život, nikako se ne smije kazati da su uginule; pčele, naime, poput ljudi, umiru.

Više nego bilo koja druga praksa, pčelarska je u mnogome prožeta magijskim postupcima. Tradicionalno se vjeruje da pčele napreduju tamo gdje vlada pravda i poštenje. Pčelara se pratiti sreća ako se bazira na trostrukom roju, od kojih jedan pčelar dobije (ili kupi), drugi nađe, a treći ukrade.

Ako je neko u šupljem deblu naišao na pčelinje društvo, urezao je svoj znak, čime su, po staroj seoskoj konvenciji, dotične pčele postale njegovim vlasništvom. Da bi ih prenio kući, napravio je na deblu šupljinu, a uz pčelinji ulaz – leto – prislonio košnicu. Pred šupljinom je zapalio gubu (ili suhu balegu, slamu, neku staru krpu) te dimom natjerao pčele da, izlazeći kroz leto, nađu spas u košnici. Ili je, omamivši pčele dimom, prepilio duplje, pod donji dio podložio sito, a gornji poklopio pločom i sve zajedno prenio kući.

Košnice su pojedinačno smještali na police pričvršćene uza zid kuće, gdje su strehom bile zaštićene. Pazilo se da budu u zavjetrini i što više izložene suncu. Smještale su se i u vrt, u blizini cvijeća, ili u voćnjak, na police, klupice, ali i direktno na tlo.

Nastojali su da broj košnica bude neparan, vjerujući da će time osigurati dobru proizvodnju. Nerijetko su na pčelinjake stavljali konjsku lubanju ili goveđe kosti, s namjerom da zaštite pčele od zlog, urokljivog pogleda.

U poslovima s pčelama važan je bio trenutak rojenja. Pazilo se da se roj ne izgubi, pa se nastojao zadržati i smjestiti u novo stanište. Pčelar je stoga pripremio čistu košnicu i iznutra je premazao kakvom mirisavom biljkom (ljubica, trava prilipača, orahovo lišće), kiselim mlijekom ili medom, da primarni pčele. Pred lice je stavio sito, a tijelo zaogrnuo plahtom, i to ne samo zbog vlastite zaštite od uboda već i iz uvjerenja da će bijela boja zadržati pčele.

S obzirom na priprost uređaj košnica (s nepokretnim saćem), do meda se moglo doći jedino usmrćivanjem pčelinjeg društva pa, zatim, tiještenjem izrezanog saća. U iskopanoj jami su zapalili vatru (od pruća, kakve stare krpe ili sumpora) i nad njeg stavili košnicu. Dim, a pogotovo sumporne pare, ugušili bi pčele koje je pčelar tad istresao iz košnice i zakopao. Time mu je bio oslobođen put do saća. Razumije se, nekoliko su košnica ostavljali za nastavak proizvodnje.

Izrezano saće stavili su najprije u ćup da se samo ocijedi. Takav čisti med (samocid) bio je namijenjen kućnoj apoteci. Nakon toga saće su, položeno u platnenu vrećicu, gnječili rukama.

Voštinu što je preostala nakon gnječenja prokuhali su, uklanjajući pritom nečistoću, procijedili i tako proizveli vosak.

Magijski rituali kod rojenja

U starim zapisima sačuvani su dokazi da su pčelari imali i određene magijske rituale prilikom rojenja pčela.

Kad se roj odvoji, treba ga zadržati da ne odleti, odnosno da se spusti negdje blizu. Pčelar posmatra kretanje pčela; ako kruže oko košnice (trnke), znak je da neće daleko.

Pčelari kažu da prvi i drugi roj idu blizu i nisko, dok treći roj ide visoko i teško ga je uhvatiti.

Pčelar se zagrne čistom bijelom plahtom, košnicu (trnku) prekrije crnom krpom i stavi je na pogodno mjesto u hladu. Djeca bacaju zemlju i prskaju vodom ispred pčela, planinka golim tijelom sjedi na zemlji i kao da im šapuće:

– Meden kuća majka, sidi majka, u kuću majka! (Pritom tuče kamenčićima koje drži u rukama).

Ako roj odleti i spusti se na komšijski posjed, po starim tradicijama, važilo je da taj roj pripada komšiji i da će mu donijeti donijeti sreću. (BH pčelar broj 48)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY