NAUČNO OTKRIĆE KOJE ĆE ZAUVIJEK PROMIJENITI SISTEM PČELARENJA: Kad pčele jedu i...

NAUČNO OTKRIĆE KOJE ĆE ZAUVIJEK PROMIJENITI SISTEM PČELARENJA: Kad pčele jedu i ne jedu med

SHARE

Mnogi pčelari svoje pčele hrane saharozom ili kukuruznim sirupom sa visokim procentom saharoze kada vrijeme vani nije pogodno za njihov izlazak na ispašu. Ova praksa hranjenja je došla pod lupu javnosti tek nedavno, kada se počelo progovarati o velikom broju još neobjašnjenog ugibanja pčela u SAD-u i Evropi. Neki smatraju da je upravo pogrešna i neadekvatna ishrana razlog za to.

«Otkrili smo paralelne stvari i kod pčela i kod ljudi.», kaže Robinson, «u ob

a slučaja šećer nije samo šećer. Različit izvor ugljikohidrata djeluje drugačije u tijelu.»

U najnovijoj studiji koja je objavljena u časopisu «Scientific Reports» naučnici su dali ozbiljan osvrt na promjenu u aktivnosti gena kod Zapadnih pčela (Apis mellifera) te ističu da se značajnije razlike pojavljuju u ovisnosti od onoga šta pčele jedu.

Naučnici su posebno promatrali tkivo pčele u kojem se pohranjuje energija, a koje je kod ljudi i drugih kičmenjaka zapravo masno tkivo.

«Zaključili smo da se u ovom tkivu i njegovoj debljini nalazi odgovor na neka naša pitanja i da ćemo imati mnogo toga za ispitati.», naglašava naglašava profesor entomologije sa Instituta za genetičku biologiju Univerziteta u Illinoisu Gene Robinskon koji je sa svojom studenticom Marshom Wheeler napravio najnovije istraživanje o ovoj temi.

Svoje istraživanje ograničili su na krmne pčele koje su starije i imaju veći metabolizam, a samim time i manje energije koju čuvaju (u obliku lipida pohranjenih u masnom tkivu) za razliku od njihovih kolegica iz vrste koje se hrane na drugi način.

Robinson ističe kako krmne pčele mogu biti osjetljivije na učinke različitih izvora ugljikohidrata.

Fokusirali su se, također, na aktivnost gena kao odgovor na hranjenje medom i hranjenje kukuruznim sirupom sa visokim sadržajem fruktoze (HFC) ili saharozom. Otkrili su da pčele hranjene medom imaju drugačiji profil genske aktivnosti od onih koje svoje rezerve prave oslanjajući se na HFC ili saharozu. U eksperimentalnoj košnici otkrili su da su pčele hranjene medom zaražene virusom deformisanih krila, jedne od bolesti koja pogađa pčele širom svijeta.

«Otkrili smo paralelne stvari i kod pčela i kod ljudi.», kaže Robinson, «u oba slučaja šećer nije samo šećer. Različit izvor ugljikohidrata djeluje drugačije u tijelu.»

Neki od gena koji su bili drugačije aktivirani kod pčela koje su se hranile medom bile su vezani za metabolizam, rad mozga i imuni sistem. Kasniji izvještaj koji podupire ovo istraživanje, ali je dijelom i oprečno mišljenje, a koji je dala šefica Odjela za entomologiju Instituta za genetičku biologiju Univerziteta u Illinoisu May Berenbaum, tvrdi da neke supstance koje sadrži med povećavaju aktivnosti gena koji pomažu pčelama razbiti potencijalno za njih toksične tvari poput pesticida.

«Naši rezultati pokazuju da med u ishrani pčela uzrokuje promjene genske ekspresije na višoj globalnoj razini i postaje vrlo važno dodatno istražiti i potvrditi navode da te promjene mogu utjecati na zdravlje pčela.», zaključuje profesor Gene Robinson.

Dok se ova teorija u potpunosti ne potvrdi program ELAP će američkim pčelarima pomoći da, ukoliko su iz neobjašnjivih razloga pretrpili ogromne gubitke u svojim pčelarskim društvima, saniraju štete tako što će im dodijeliti pomoć u iznosu od ukupno 20 miliona dolara svake godine. (americanbeejournal/ Prijevod i adaptacija za Bh pčelar: Adis Omerović

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY