Pariško pčelarstvo: KOŠNICA SA POGLEDOM NA AJFELOV TORANJ!

Pariško pčelarstvo: KOŠNICA SA POGLEDOM NA AJFELOV TORANJ!

SHARE

Pet košnica Jeana Pauctona izgledaju kao svake druge košnice smještene u prirodnom okruženju. Od ostalih košnica se razlikuju po pogledu koji imaju ispred sebe. Rijeka Sena, Ajfelov toranj i katedrala Notre Dame samo su neki od prelijepih prizora koji su mogu vidjeti sa krova zgrade opere Garnier u Parizu gdje je Jean Paucton, uposlenik ove pariske opere, smjestio svoje pčelinje društvo.

Dok su ostali parižani bili zauzeti degustacijom vina i otvaranjem izložbi, on je počeo sa kursom pčelarenja. Šta ako živi u jednom od najmnogoljudnijih gradova na svijetu? Šta ima veze ako u djetinjstvu nije imao dvorište za igranje? U čemu je problem što njegove pčele ispred sebe, umjesto prostarnih polja cvjetova koji će davati slast njegovom saću, ima betonske zgrade i milione automobila?

– Nisam imao neko mjesto na selu gdje bih mogao postaviti košnicu, tako da sam ih stavio na mjesto gdje je svjež zrak i gdje ih mogu držati na oku – kaže Paucton.

U početku, bez ičije dozvole, Paucton je postavio jednu malu košnicu sa prvim rojem na krov opere Garnier. Prvo pitanje mu je bilo da li će radilice moći pronaći nektar i polen u tako gusto naseljenom gradu.

– Kada sam se vratio nakon jedne sedmice, u košnici sam zatekao određene količine meda koje su me prijatno iznenadile. Mislio sam da moje pčele nikada neće uspjeti pronaći med – dodaje Paucton koji je sada u svijetu poznat kao Pčelar iz Opere. On se na Operu penje tri puta sedmično u vrijeme kada svi uposlenici idu na ručak. obuće pčelarsku odjeću i potpali dimilicu kako bi nakratko omamio pčele.

Pariz je zdjela puna meda

Na prvi pogled, Pariz baš i nije mjesto za pčelarenje. Ali iz perspektive pčele, Pariz predstavlja zdjelu u kojoj one vide med. Kako pčele sakupljaju med u krugu od tri kilometra, mjesto za veliku ispašu je i groblje Père-Lachaise koje se nalazi u blizini Opere i veličine je 47 hektara.

Radilice oprašivaju lokalne cvijetne avenije i balkone, prikupljajući nektar. Polen koji u sebi sadrži proteine od izuzetne je važnosti za podizanje mladih pčela.

U košnici Jeauna Pauctona su obične pčele (Apis melliflera ) čiji med, kako kaže njihov vlasnik, je puno bolji od meda koji se dobije sa suncokretovog cvijeta.

– Neki ljudi ga mrze i kažu kako ima okus gume – pravda se Paucton.

Ovaj pčelar počeo je pčelariti u Jardin de Luxemburgu, lokalnom parku koji se nalazi iza zgrade francuskog Senata. Na ovom mjestu, parižani su izučavali pčelarenje u proteklih 137 godina i kažu kako su ove “gradske” pčele dva ili tri puta produktivnije nego njihovi rođaci u drugim dijelovima zemlje. U gradu, pčele se ne moraju bojati svojih najvećih neprijatelja, tvorova, medvjeda i miševa. za razliku od pčela koje žive i rade na poljoprivrednim posjedima, “građanke” nisu na udaru insekticida. Kakogod, najvažniji faktor je vrijeme.

Zbog pčela bježim sa posla

Veliki gradovi kao što je Pariz, su za dva, tri stepena toplija od sela ili prigradskih naselja. Cvijeće u ovakvim gradovima cvjeta ranije, i kada je vrijeme iznad 8 stepeni celzijusa, pčele radilice provode više vremena sakupljajući med.

– One ranije ujutro idu na ispašu i vraćaju se kasnije uveče, što nama pčelarima osigurava mnogo više meda – kaže Ander Lemaire, pčelar predavač u Jardin De Luxemburgu.

On se boji da će jednoga dana morati prenijeti svoje pčele na neko drugo, mirnije mjesto. U nekim seoskim naseljima, modernizacija je uzela svoj danak.

– U Francuskoj mi smo imali jedan vrlo slatki med poznatiji kao. Danas taj med uvozimo iz Kanade jer je djetelina na ovim prostorima u potpunosti nestala.

Peaucton svoj med prodaje u Fauchtonu, prodavaonici zdrave hrane kod Opere. Tegla od 125 grama meda sa krova Opere košta oko 12 američkih dolara. Ali, Peaucton to ne radi zbog novca. Sve što želi je izgovor za bijeg sa četvrtog sprata gdje inače radi i popeti se na krov kako bi osjetio miris meda i udisao svežđ zrak inače rezervisan za ručak. (BHPČELAR/J. H.)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY