Pčelinji otrov: ČUDESAN LIJEK I NAJSKUPLJI PČELINJI PROIZVOD

Pčelinji otrov: ČUDESAN LIJEK I NAJSKUPLJI PČELINJI PROIZVOD

SHARE

Pčelinji otrov ima 29 efekata na ljudski organizam (“Apiterapija“ Mladenov/Radosavović). Od tih 29 efekata samo je jedan negativan, a to je sistemska alergijska reakcija (anafilaktički šok). Onih 28 efekata mogu pomoći ljudima da riješe neke zdravstvene probleme ako se pravilno iskoriste, a ovaj jedan može da ubije. Smatra se da je oko 2% ljudi alergično na pčelinji otrov.Pčelinji otrov (apitoksin) je ono zbog čega bole pčelinji ubodi. Po svom sastavu pčelinji otrov je veoma složena materija i dosta je sličan otrovu zmija vipera. Sastavljen je od proteinskih i mineralnih komponenti. Prema istraživanjima Fišera i Nejmana (1953) u sastav apitoksina ulaze bjelančevine, lipoidi, stearini, kiseline, baze, ugljeni hidrati, vodonik, azot, sumpor i drugi elementi. Specifična mu je težina 1,1313, a pH 4.5 – 5.5. To je veoma stabilna supstanca otporna na visoke i niske temperature, otporna i prema bazama i prema kiselinama.

Pčele proizvode otrov u svom žaočnom aparatu i čuvaju ga u žaočnoj kesici. Otrov im služi za odbranu od neprijatelja. Količina otrova koju posjeduje svaka pojedinačna pčela je ograničena. Kad pčela iskoristi sav otrov iz žaočne kesice trajno ostaje bez njega.

29 efekata

Pčelari su napravili sakupljače pčelinjeg otrova. Bez obzira na konstrukcijsko rješenje svi su zasnovani na principu malih strujnih udara kojima se izlažu pčele. Uznemirene tim udarima pčele instiktivno koriste žaoku i ispuštaju kapljicu otrova. Otrov se suši i kasnije struže sa ploče sakupljača. Pčelinji otrov je najskuplji pčelinji proizvod. Njegova cijena se kreće i do 1200 USD po gramu.

Pčelinjak od stotinu košnica može dati oko 1000 g otrova. Pčelinjaci koji se koriste za proizvodnju otrova moraju biti izolovani od ostalih pčelinjaka da ne dođe do pojave grabeži, jer skupljanjem otrova pčelama se oduzima najjače oružje odbrane.

Kod nas je sakupljanje pčelinjeg otrova na potpuno zanemarljivom nivou. To nije zato što naši pčelari ne znaju kako se to radi, nego zato što je na našim prostorima jednostavno nemoguće plasirati taj proizvod. Plasman pčelinjeg otrova je moguć samo na Zapadu, za velike farmaceutske kuće.

Druga smetnja plasmanu otrova je naš način razmišljanja; kako je oprema za sakupljanje otrova dosta skupa mi bi da ugovorimo siguran plasman, a onda da kupimo opremu i krenemo u proizvodnju. Zapadno tržište ne funkcioniše tako. Tamo se mora nastupati na način da imate gotov proizvod, a onda da tražite kupca i dogovarate cijenu.

Zašto je pčelinji otrov tako skup?

Pčelinji otrov ima 29 efekata na ljudski organizam (“Apiterapija“ Mladenov/Radosavović). Od tih 29 efekata samo je jedan negativan, a to je sistemska alergijska reakcija (anafilaktički šok). Onih 28 efekata mogu pomoći ljudima da riješe neke zdravstvene probleme ako se pravilno iskoriste, a ovaj jedan može da ubije. Smatra se da je oko 2% ljudi alergično na pčelinji otrov.Statistika ruskog i rumunskog instituta za apiterapiju govori da se alergija pojavila kod 2 – 8% tretiranih pacijenata, iako su ispitivanja prije tretmana pokazala da nisu bili preosjetljivi na apitoksin. To je razlog da se kod primjene apitoksina mora biti veoma oprezan.

Apitoksin ozvaničen

Pčelinji otrov se kroz istoriju koristio za liječenje reumatskih, a kasnije i drugih oboljenja. Primjena pčelinjeg otrova za liječenje nekih bolesti pominje se u spisima Hipokrata (V-IV vijek p.n.e.), Plinija (I vijek n.e.) i Galena (II vijek n.e.). U novije vrijeme pčelinji otrov se pominje kao ljekovito sredstvo u tekstovima peterburškog profesora M. I. Lukomskog (1864.god.) i češkog ljekara F. Terca (između 1888. i 1012.god.).

U periodu posle 30-tih godina do danas terapija pčelinjim otrovom dobila je široku društvenu i državnu podršku u SSSR-u, odnosno u Rusiji. Naučni medicinski savet u Ministarstvu narodnog zdravlja SSSR-a izdao je 10. III 1959. godine instrukciju o lečenju pčelinjim ubodima. Tako je primjena pčelinjeg otrova ozvaničena i uvedena u zvanične zdravstvene ustanove. U Rumuniji je pčelinji otrov proglašen pomoćnim ljekovitim sredstvom i samim tim je njegova primjena ozvaničena. Terapija apitoksinom je dio tradicionalne medicine u Kini, Tajvanu i Koreji. U USA je u prošlosti takođe bilo primjene apitoksina u terapiji raznih oboljenja. Dr Džozef Brodmen je razvio prve tablete apitoksina i one se ispituju u naučno – istraživačkim institutima . Zemlje u kojima je apitoksin ozvaničen su u svojim institutima za apiterapiju provele istraživanja i utvrdile kako pčelinji otrov djeluje kod određenih bolesti.Razvijene su procedure primjene apitoksina pčelinjim ubodima, injekcijski, elektroforezom, u obliku masti i inhalacijom. Ono što je definitivno jasno je da niko ozbiljan u svijetu ne dovodi u pitanje ljekovitost pčelinjeg otrova. U zemljama koje su ozvaničile upotrebu pčelinjeg otrova kao pomoćnog ljekovitog sredstva on se primjenjuje u medicinskim ustanovama, a primjenjuju ga doktori medicine edukovani za apiterapiju po precizno ustanovljenim procedurama.

Kod nas se pčelinji otrov primjenjuje nezvanično, za liječenje nekih bolesti. Primjenjuju ga pčelari koji nemaju ni osnovno medicinsko obrazovanje. Drugim riječima, primjena pčelinjeg otrova kod nas je u zoni nadriljekarstva koje je i po zakonu kažnjivo. Ovdje dolazimo i do moralne dileme. Je li važno ko provodi tretman pčelinjim otrovom ako to bolesnicima, ljudima koji pate, pomaže? Da bi imali jasniju sliku ovog problema moramo znati koje su opasnosti kojima je čovjek izložen ako je tretiran pčelinjim otrovom u našim uslovima.

Pokušaću napraviti uporedni presjek primjene apitoksina u zemljama koje su ga verifikovale i kod nas. Zemlje gdje je pčelinji otrov ozvaničen razvile su precizne procedure za primjenu otrova za pojedine bolesti.Pacijenti prije tretmana rade određene medicinske pretrage da bi se ustanovilo da li imaju kontraindikacije za tretman pčelinjim otrovom, da li su alegični ili imaju bolesti zbog kojih se pčelinji otrov ne smije koristiti. Pacijenti su detaljno informisani o tretmanu, a naročito o rizicima koje on nosi. Niko ne garantuje apsolutno izliječenje. U toku tretmana obavezno se rade laboratorijski nalazi da bi se kontrolisalo stanje pacijenta i pratio uticaj otrova na rad bubrega i jetre.

U slučaju da dođe do odstupanja od normalnih vrijednosti tretman se prekida da se ne bi naštetilo pacijentu. Propisane su precizne doze otrova, dijetetski režim, dužina tretmana i pauze između tretmana. Tretman provode medicinski radnici u zdravstvenim ustanovama pod nadzorom ljekara. Tretman pčelinjim otrovom košta izvjesnu (ne preveliku) sumu novca.

Upozorenje Rajka Radivojca: Gospodo, nemate pravo da rizikujete tuđe živote!!!

Kod nas je slika potpuno drugačija. Tretmane pčelinjim otrovom provode pojedini pčelari bukvalno na livadi, na svojim pčelinjacima. Oni nisu prošli nikakvu zvaničnu ni nezvaničnu obuku za primjenu apitoksina. Pacijenti u pravilu nisu upoznati kakvim rizicima se izlažu, jer im te osobe “garantuju“ izliječenje. Pčelinji otrov je besplatan, a ni rad se ne naplaćuje.

Samoprozvani „apiterapeuti“ u stvari eksperimentišu na bolesnim ljudima i iz toga izvlače materijalnu korist skupo naplaćujući, ne otrov i tretman, nego pčelinje proizvode koji se „moraju“ koristiti da bi tretman uspio. Bolesnicima se daje tračak nade za ozdravljenje i pomaže da se odluče za tretman apitoksinom. Dovoljno je da bolesnik kaže da nije alergičan i da nema problema sa bubrezima i srcem pa da se krene sa tretmanom. Doze otrova su proizvoljne, kao i dužina tretmana. Ne radi se nikakva kontrola stanja organizma pacijenta u toku tretmana.

Pčelari nisu obučeni, ni ovlašteni da primijene anti – šok terapiju ako dođe do sistemske alergijske reakcije. Prvi zadatak bilo koje medicinske procedure je ne naškoditi pacijentu. Drugi zadatak je pomoći pacijentu. Ako se zanemari prvi zadatak, ni drugi nije ostvariv. Pčelari koji pčelinji otrov primjenjuju na drugima rizikuju da budu kažnjeni, pa čak i krivično da odgovaraju. Međutim, bolesni ljudi koji traže spas u pčelinjem otrovu rizikuju ustvari svoj život, što jeste velika stvar.

Niko ne spori da pčelinji otrov može pomoći, ali dok se ova oblast sistemski ne uredi predlažem svima koji žele da pokušaju da se izliječe pčelinjim otrovom, da ostvare kontakt sa zvaničnim ustanovama ,koje to rade, u zemljama gdje je takva terapija ozvaničena.

“Međunarodni centar tradicionalne i alternativne medicine API“ u Čeljabinsku u Rusiji nam je najbliži. Kontakt telefone ili e-mail lako je naći na internetu. One koji primjenjuju pčelinji otrov na drugima, zanemarujući svjesno moguće štetne posljedice, zarad lične promocije i koristi, pozivam da dobro razmisle o tome šta rade. Gospodo, nemate pravo da rizikujete tuđe živote!!! (BH PČELAR/ARHIVA)

JAKARTA, INDONESIA – APRIL 15: An apitherapy practitioner administers a bee sting to the hand of a patient at Cibubur Bee Center on April 15, 2007 in Jakarta, Indonesia. Bee acupuncture or apitherapy, is an alternative healing practice where bee stings are used as treatment for various conditions and diseases. Apitherapy, which was first practiced in China, has developed as a popular alternative healing method in Indonesia. (Photo by Dimas Ardian/Getty Images)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY